Ta dva klinička istraživanja, koje je financirao Nacionalni institut za zdravlje (NIH), i koja su provedena jedno neovisno o drugom u SAD-u i Portugalu na više od tisuću djece u dobi od 6 do 10 godina, imali su za cilj utvrđivanja rizika takve vrste zubnih plombi.
Više skupina potrošača i zubara godinama vode kampanju protiv takvih plombi koje se koriste već 150 godina, tvrdeći kako živa koja je u njima trajno isparava u usta plin kojega onda apsorbira organizam.
Ta su isparavanja otkrivena 70-ih i 80-ih godina zahvaljujući mnogo osjetljivijim analitičkim instrumentima.
Živa je otrovna od određene količine i može izazivati teške neurološke probleme kod djece.
Te tzv. srebrne plombe sadrže srebro, bakar, cink i druge metale "obučene" u živu koja čini polovicu ukupne težine plombe.
Stomatolozi sve više upotrebljavaju sintetičku smolu koja osim što ne sadrži živu ima i bijelu boju.
Dvije ekipe istraživača su utvrdile da djeca koja imaju plombe sa živom imaju malo povišenu količinu tog elementa u mokraći za razliku od djece koja su imala plombe od sintetičke smole.
No nakon nekoliko godina analize, utvrđeno je da se razina žive u mokraći smanjila i da nije povezana ni s kakvim simptomima trovanja teškim metalima.