Istaknula je da je rad nedjeljom jedan od načina bogaćenja trgovaca, a da od toga nemaju koristi ni država ni radnici. Iznijela je podatak da je u 2001. u trgovinama ostvareno 25 milijuna prekovremenih sati, od kojih, tvrdi, 90 posto nije plaćeno.
Vrijednost tih sati je oko 625 milijuna kuna, od čega bi državi trebalo biti uplaćeno oko 300 milijuna kuna, kazala je Knežević te dodala da neplaćeni sati u pet godina dosegnu vrijednost od oko 1,5 milijarda kuna te da je poslodavcima isplativije plaćati kazne nego plaće radnicima.
Po sindikalnim zahtjevima nedjeljom i blagdanima sve bi prodavaonice bile zatvorene, osim, primjerice, benzinskih crpaka ili kioska. Ministarstvo predlaže da od 1. lipnja do 1. listopda sve prodavaonice rade, a Sindikat zahtijeva da od 1. lipnja do 1. rujna svim danima rade samo prodavaonice prehrane, suvenira i turističkih potrepština u turističkim mjestima.
Sindikat smatra da nedjeljom trebaju raditi samo dežurne ljekarne, da ne trebaju raditi prodavaonice u sklopu tržnica te zahtijeva da radno vrijeme trgovina bude od 6 do 20 sati, a ne kako je predloženo od 6 do 21 sat.
Od mjerodavna ministarstva zahtijevaju da se ambalažni otpad više ne prikuplja u prodavaonicama jer ih većina nema primjerene uvjete te zato što to opterećuje prodavače i ugrožava njihovo zdravlje. Knežević je kazala kako je ne nedavnu sastanku s predstavnicima ministarstva dogovoreno da se u roku od 30 dana razmotri mogućnost da se taj otpad prikuplja samo u samoposluživanjima ili putem kaucija - jedna prazna za jednu kupljenu bocu.
Ako se u roku od 30 dana ne izmijeni Pravilnik o prikupljanju ambalažnog otpada, Sindikat će poslati prigovor Europskoj komisiji i zatražiti tzv. javno saslušanje o usklađenosti pravilnika s propisima EU-a.
Knežević je još dodala da se sada preko ambalažnog otpada vodi borba za kupce te navela da se, navodno u Hercegovini, proizvodi jeftina ambalaža od 12 lipa koja se dovozi u Hrvatsku i prodaje uz zaradu od 38 lipa po boci.