Voditelj tribine Tito Bilopavlović na početku je istaknuo da je riječ o najzrelijoj zbirci pjesama Jakše Fiamenga, koji posjeduje iznimnu svestranost u poetskom zanimanju.
Akademik Tonko Maroević istaknuo je da sve što je važno i sve bitno što ima reći Fiamengo pretvara u pjesmu.
Nikakvi intelektualni izazovi, dodao je, nisu ga mogli udaljiti od isključivog i iskonskog izražavanja stihovima, kako onima koje je namijenio glasu, tako i onima koje je uputio kontemplaciji oka.
Fiamengo je pjesnik organskoga nadahnuća, jedan od onih koji pisanje shvaćaju kao ritmičku stilizaciju viđenoga i naslućenoga, željenoga i prihvaćenoga, rekao je Maroević, napomenuvši da je s dvadesetak objavljenih zbirki u četrdesetak godina stvorio vrlo prepoznatljiv mikrokozmos, utemeljen na sredozemnom senzibilitetu jasnoće viđenja i dubokog dijakronog prožimanja.
Središnji pojam njegove poezije je more koje, kako je rekao Maroević, kao da pjesniku sugerira ritam, slijed i upornost javljanja stihovima.
O zbirci je, uz autora, govorio i književnik Anatolij Kudrjavcev i urednica Nives Tomašević. Stihove iz zbirke kazivao je dramski umjetnik Joško Ševo.