Iz isječaka iz knjige što su ih u srijedu prenijele talijanske novine vidi se i da je Vatikan znao da Papa ima simptome Parkinsonove bolesti od 1991., ali je to pet godina tajio.
Knjiga se u prijevodu na engleski zove "Let me go" (Pustite me), što je otprilike prijevod Papinih posljednjih riječi 2. travnja 2005.
Dugogodišnji Papin osobni liječnik Renato Buzzonetti u knjizi što je od srijede u prodaji, napisao je detaljan prikaz raznih Papinih bolesti.
Prema Buzzonettijevim tvrdnjama, Papa koji je 1992. operiran kako bi liječnici uklonili velik tumor na crijevima koji se pretvarao u maligni, mjesecima nije govorio o simptomima ni o bolovima, a isprva je odbio i hitan zahvat koji su liječnici preporučili.
Već je 1981. nakon atentata što je na njega izveo Turčin Ali Agca, Papa podvrgnut velikom zahvatu na abdomenu.
Kad se 1994. poskliznuo u vatikanskoj kupaonici i slomio desnu bedrenu kost, savjetnici su ga jedva uvjerili da mora odustati od za sutradan planirana puta na Siciliju.
Dvije godine poslije opet je nerado pristao na operaciju pa je odstranjivanje upaljenoga slijepog crijeva zbog mnogobrojnih obveza "stalno bilo odgađano", kaže se u knjizi, a prenosi Reuters.
Buzzonetti daje i detaljnu kroniku Papinih posljednjih dana, sati i minuta, iako je Vatikan već objavio većinu tih pojedinosti još u rujnu, što promatrači smatraju činom iznimne i neobične transparentnosti.
Papa je u veljači i ožujku 2005. dvaput hospitaliziran, a tijekom drugoga boravka u bolnici liječnici su mu napravili traheotomiju i radi lakšeg disanja ugradili cjevčicu u dušnik.
Buzzonetti se prisjeća kako je 31. ožujka, tri dana prije smrti Papa bio na misi u svojoj kapelici i najednom osjetio "hladnoću i stao se tresti".
Temperatura mi je skočila na gotovo 40 stupnjeva, pao je u septički šok izazvan urinarnom infekcijom i kardio-cirkulatornim kolapsom.
Ali ipak je Papa, piše Buzzonetti, tražio da ostane u vatikanskoj rezidenciji gdje je uza nj bila liječnička ekipa.
Sutradan na misi u šest ujutro u Papinoj spavaonici, Ivan Pavao II. bio je "pri svijesti i miran".
Ujutro 2. travnja, oko 7.30 počeo je povremeno gubiti svijest, a toga je dana, prije smrti izustio posljednje razumljive riječi, na poljskome: "Pustite me da odem u kuću moga Oca". Tada je pao u komu i umro u 21.37.