To je zbog toga što sada cijenu tone čelika određuje cijena sirovina a ne više cijena radne snage, rekao je John Surma, predsjedavajući i izvršni čelnik tvrtke US Steel sa sjedištem u Pittsburghu.
"Dvadeset posto cijene jedne tone čelika otpada na energiju", rekao je Surma za Detroit Economic CLub u Michiganu. "Krivulja ukupnih troškova ide na štetu Kineza, neutralizirana je prednost koju imaju zahvaljujući niskoj cijeni rada. Kinezima bolje ide u radno intenzivnim industrijama", rekao je.
Jedan od razloga zbog kojih je porasla cijena sirovina je i velika potražnja za čelikom na kineskom tržištu, gdje je potražnja sa 150 tona u ranim 1990-tima porasla na 400 milijuna tona danas, rekao je Surma. "U gospodarstvima u razvoju, potražnja za čelikom bilježi eksponencijalni rast", ocijenio je.
Domaća potražnja i potreba za uvozom velikih količina željezne rudače jedan je od razloga zbog kojih je ograničena sposobnost Kine da izvozi čelik, dodao je on.
Brzi razvoj kineske industrije čelika još ima potencijala ustalasati svjetsko tržište čelika. Jer dođe li do pada gospodarskih aktivnosti, kineski bi čelik mogao lakoćom zauzeti mjesto čelika proizvedenog na Tajlandu, u Japanu ili Južnoj Koreji, navodi Surma.
Jedna od ključnih prijetnji koja ugrožava globalno tržište čelika jesu državne subvencije za razvijanje proizvodnje, koje su dovele do prekomjernih proizvodnih kapaciteta.
"Nemamo ništa protiv uvoznog čelika. Uostalom mi na njega računamo budući da naša zemlja godišnje može proizvesti najviše 100 milijuna tona čelika. Kako bi namirili potrebe tržišta, moramo godišnje uvesti između 20 i 25 milijuna", kazao je Surma.