Prema tvrdnji nizozemskog toksikologa Ronalda Ugesa, u tijelu Slobodana Miloševića, koji je umro u svojoj zatvorskoj ćeliji u Den Haagu u subotu od srčanog udara, pronađen je rifampicin, a i sam Milošević pisao je Moskvi da ga truju lijekom za liječenje lepre i tuberkuloze, prenosi u ponedjeljak mr. Močilac na stranici farmakologija.com.
No ovdje se postavlja pitanje, kazao je u telefonskom razgovoru mr. Močilac za Hinu, kako je Milošević mogao znati da je rifampicin lijek za liječenje tuberkuloze i lepre ako su mu taj lijek davali kao sredstvo za snižavanje visokog tlaka, a on to nije.
U zatvoru se lijekovi dobivaju pojedinačno i u točno propisano vrijeme. Zatvorenici obično dobivaju cijelu kutiju lijeka zajedno s uputom iz koje bi se moglo razumjeti o kojem je lijeku riječ. Stoga je najvjerojatnije, drži Močilac, da je Milošević na svoju ruku uzimao rifampicin (a sigurno je imao instruktore i pomagače u tome) te poništio učinak lijekova za visoki tlak.
Močilac ističe da je sve ipak spekulacija, te postavlja pitanje koje je to lijekove za krvni tlak mogao uzimati Slobodan Milošević, jer je rifampicin ozbiljan lijek koji ulazi u brojne interakcije.
U uputi lijeka Rimactan, što je Plivin naziv za generičku verziju rifampicina, piše kako "Rimactan potiče mikrosomne jetrene enzime pa ubrzava metabolizam mnogih lijekova i smanjuje njihove učinke".
Na popisu su antihipertenzivi: nifedipin, verapamil, enalapril i beta-blokatori. Tu su i oralni antikoagulansi, a poznato je da se upravo oni koriste za sprječavanje srčanog udara.
Opet se, smatra Močilac, može spekulirati o tomu koje je lijekove Milošević uzimao, ali velika je vjerojatnost da se radilo upravo o tim lijekovima.
Postoje dvije teorije o Miloševićevoj smrti. Prema prvoj, o kojoj je Milošević pisao u svome pismu ruskome ministru vanjskih poslova Sergeju Lavorvu, Miloševića su trovali, a prema drugoj teoriji on je manipulirajući lijekovima, trovao sama sebe.
Vjerojatnija je, čini se druga teorija, koja podrazumijeva pomagače i savjetnike koji su Miloševića instruirali da uzima rifampicin i ospkrbljivali ga njime, kako bi se poništio učinak lijekova za povišeni krvni pritisak i održanje visokog tlaka na razini preko 200 mmHg.
Iz toga se može zaključiti da je Milošević računao da bi mu to moglo omogućiti odlazak u Moskvu, no mr. Močilac pretpostavlja da njegovo srce to nije izdržalo te je doživio infarkt srca.
Ako se uistinu ustvrdi da je rifampicin uzrok Miloševićeve smrti, Močilac na farmakologija.com-u navodi kako vjeruje da će to definitivno ući u anale kao najpoznatiji slučaj zloporabe lijekova putem interakcija lijekova i očit primjer opasnosti interakcija lijekova.