Milošević je zadnjih pet godina proveo u ćeliji koja je nalikovala sobama u američkim sveučilišnim kompleksima, u kojoj je slušao CD-e Franka Sinatre, gledao televiziju i družio se s drugim optuženicima.
Bilo je to daleko od blještavila u kojem je Milošević uživao kao predsjednik Srbije i Jugoslavije, ali i stepenicu više od ćelije bez prozora u beogradskom zatvoru u kojoj je proveo posljednje mjesece u domovini prije izručenja Haškom sudu 2001. godine.
Sve ćelije u pritvoru u Scheveningenu veličine su 5 puta 3 metra, imaju WC, umivaonik, tuš, stol s pripadajućim stolicama, ormar, aparat za kavu, televizor i krevet.
U zajedničkim prostorijama, optuženici mogu igrati društvene igre, kuhati i zajedno gledati TV, a nemaju nikakvih kontakata s nizozemskim zatvorenicima.
"Milošević je uživao doista izuzetan komfor, s obzirom na to da je bio u zatvoru", izjavio je Richard Goldstone, koji je bio prvi glavni tužitelj Haškog suda.
U ICTY-u odbacuju usporedbe s luksuznim hotelom, ali priznaju kako pokušavaju stvoriti pozitivno ozračje.
"Kuhaju, igraju šah, bave se hobijima, a osobito vole keramiku", rekao je voditelj pritvora Tim McFadden. Pritvorenici mogu igrati i odbojku, mali nogomet, koristiti teretanu i šetati.
"Moja je dužnost osigurati dobro tjelesno i emocionalno stanje osoba koje očekuju sušenje, ili su već u postupku", rekao je McFadden.
Kao i ostali pritvornici, Miloševć je dnevno dobivao malu svotu novca koju je mogao potrošiti u trgovini u sklopu pritvora u kojoj se, među ostalim, nude hrana i cigarete, ali su najtraženije telefonske kartice.