Predavanje je održano u Leksikografskome zavodu "Miroslav Krleža" u sklopu jednodnevnoga skupa na kojemu se razgovaralo o odjecima koje je u hrvatskoj javnosti imala Generalna skupština Svjetske akademije znanosti i umjetnosti (World Academy of Art and Science - WAAS) održana u Zagrebu u studenome prošle godine u radu koje je sudjelovao i akademik Radman.
Na početku je Radman podsjetio na riječi poznatoga japanskog znanstvenika Motoa Kimure da darwinizam znači preživljavanje najsretnijih a ne najjačih. Pa ako je tomu tako, rekao je, za čovjeka postaje ključno pitanje - kako možemo biti sretni da bismo preživjeli.
Kad je pak riječ o ljudskom društvu to se neprijeporno može ostvariti suradnjom, istaknuo je. Ali ljudsko se društvo s jedne strane suočava s činjenicom da se, primjerice, svake godine očekivano trajanje života žena povećava za tri mjeseca, ali da se istodobno bilježi i eksponencijalan porast tumorskih bolesti, uz stalno rastuću opasnost od kardiovaskularnih i neurodegenerativnih bolesti.
Naš je somatski biološki sat "naštiman" na vrijeme sposobnosti za biološku reprodukciju nakon kojega izgleda da se, dodao je, isključe neki mehanizmi održavanja našega organizma. Ipak, možda bi se taj signal mogao zapriječiti, odnosno možda bismo mogli "zeznuti" organizam te živjeti duže i biti zdraviji.
To pak, smatra Radman, znači da bismo trebali iz šest milijardi genoma (što je pretpostavljeni broj ljudi koji sada žive na Zemlji) uzeti one najbolje genske sekvence i takvom genskom terapijom steći rezistentnost na bolesti. Jer, istaknuo je, u šest milijardi genoma postoji rezistentnost na sve bolesti, uključujući i tumore te AIDS.
Zato se nameću i pitanja hoćemo li biti spremni živjeti s tim da će preživjeti samo najsretniji ili treba li nam biti zabranjeno misliti da bi mogli i trebali preživjeti i oni drugi.
Odnosno, zaključio je Radman, postavlja se pitanje je li etično ne učiniti ono što možemo kako bismo život naše djece učinili kvalitetnijim.