Tu je odluku sud donio s 11 glasova za i šest protiv.
Kristina Blečić svoj zahtjev zbog povrede prava na dom i prava na mirno uživanje vlasništva, reguliranih Europskom konvencijom o ljudskim pravima, Europskom sudu za ljudska prava podnijela je 6. svibnja 2000. godine.
Europski sud navodi da je Blečić (79) stanarsko pravo na stan u Zadru stekla 1953. godine, a napustila ga je 1991. godine kada je otišla kod kćeri u Rim. S obzirom da je Zadar bio izložen napadima Blečić je navela da je odlučila ostati u Rimu, a u stan su provalile druge osobe. U veljači 1992. općina Zadar pokrenula je protiv nje postupak kako bi se ukinulo njezino stanarsko pravo zbog neopravdanog napuštanja stana duljeg od šest mjeseci.
Blečić je tvrdila da se zbog rata nije mogla vratiti u Zadar, no, 1994. Općinski sud u Zadru donio je odluku o ukidanju njezina stanarskog prava.
Daljnji postupak kojeg je u Hrvatskoj Blečić vodila završio je na Vrhovnom sudu koji je u veljači 1996. potvrdio odluku Općinskog suda.
Europski sud u srijedu je u svojem obrazloženju utvrdio da je za ishod sudskog postupka u Hrvatskoj radi otkaza stanarskog prava Kristini Blečić bila odlučujuća ta presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je donesena prije nego što je Konvencija o ljudskim pravima stupila na snagu u odnosu na RH.
Ministarstvo pravosuđa RH u svom priopćenju povodom presude podsjeća da je, nakon što je Blečić 2000. pokrenula postupak pred Europskim sudom, taj Sud u srpnju 2004. godine prvo presudio u korist Republike Hrvatske, utvrdivši da otkaz stanarskog prava Blečić, koja je napustila stan u Zadru neposredno uoči početka rata, predstavlja legitimno miješanje u njezino pravo na dom.
Sud se tada složio sa stavom hrvatske Vlade da je bitan aspekt stanarskog prava bilo faktično korištenje stana za stanovanje, pa je stoga institut otkaza stanarskog prava radi nekorištenja stana predstavljao legitimnu mjeru protiv zloupotrebe tog prava, navodi se u priopćenju Ministarstva. Blečić je potom tražila preispitivanje te presude pred velikim vijećem Europskog suda.
U postupku pred velikim vijećem zastupnici Republike Hrvatske i Blečić iznijeli su svoje argumente u očitovanjima i na usmenoj raspravi koja je održana u rujnu 2005.
U presudi Europskog suda ističe se da nije ispitivao meritum predmeta kao što je to učinjeno u prvoj presudi, već je prosuđujući prethodno pitanje svoje nadležnosti u ovom predmetu, odlučio da nije nadležan za ispitivanje merituma.
Naime, hrvatska Vlada je postavila pitanje nadležnosti u ovom predmetu obzirom da je Hrvatska Konvenciju ratificirala 1997. godine.