Osim što se izricanjem alternativnih kazni rasterećuje država, svrha takve kazne nije samo represivna nego i preventivna, rekla je državna tajnica Ministarstva pravosuđa Snježana Bagić.
Suvremeno kazneno zakonodavstvo nastoji ograničiti izvršavanje kratkotrajnih kazni zatvora alternativom, no u praksi se pojavljuju problemi jer je odredba koja regulira zamjenu kazne zatvora neprecizna u dijelu koji se odnosi na razmjer izrečene kazne i njenom zamjenom s brojem radnih dana za opće dobro.
Po riječima sutkinje zagrebačkog Općinskog suda Koraljke Bumči, problem je i u tome što je Zakon o izvršavanju zaštitnog nadzora i rada za opće dobro stupio na snagu dvije godine od primjene Kaznenog zakona koji je predvidio zamjenske kazne pa je zamjena kazne zatvora bila nedovoljno primjenjena u praksi.
Od 2002. do 2005. izrečena je 381 uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom i 232 alternativnih sankcija rada za opće dobro.
Zakon propisuje da se zatvor do šest mjeseci može zamijeniti radom na slobodi kad sud ocijeni da se svrha kažnjavanja može postići mjerom upozorenja bez izvršavanja zatvorske kazne, ali se u pravilu ne primjenjuje kod delikta nasilja.
Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom može se izreći kad su ostvareni uvjeti za primjenu uvjetne osude ali se, s obzirom na okolnosti u kojima počinitelj živi i njegovu ličnost procijeni da mu je potrebna pomoć i nadzor stručnih osoba kako u roku provjeravanja ne bi počinio novo kazneno djelo.
Uz mjeru nadzora mogu se izreći i posebne obveze, primjerice osposobljavanje za neko zanimanje, liječenje ili pak zabrana odlaska na mjesta koja mogu potaknuti na nova kaznena djela.