Trojica odvjetnika podijelila su međusobno teme protuispitivanja, pa je Miroslavu Vasiću, branitelju prvoptuženog Mile Mrkšića, Berghofer odgovarao na pitanja vezana za hangar na Ovčari u koji su nakon pada Vukovara bili smješteni civili, te za popis stradalih iz hangara koji je svjedok sastavio 1993.
Berghofer (66) je rekao kako u hangaru zatočenike nitko nije popisivao, a to nije učinjeno ni s grupom koja je iz hangara izvedena na putu za Vukovar, u kojoj je on bio.
Berghofer je iz zatvora u Srijemskoj Mitrovici razmijenjen 27. ožujka 1993., nakon čega je hrvatskim vlastima dao popis od 23 ljudi koji su stradali na Ovčari.
"Ja sam prvi svojima u Hrvatskoj dao popis, dotad nisu znali tko je stradao na Ovčari", kazao je Berghofer.
Na Vasićevo pitanje o tome kad se sjetio dodatnih devet žrtava koje nisu bili na prvom popisu iz 1993., Berghofer, tapetar iz Vukovara koji je od svibnja 1991. bio uključen u obranu grada, rekao je kako bi ih se prisjetio na različite načine, od ponovnog proživljavanja strahota koje je preživio, do susreta s roditeljima ili bližnjima onih koje je u prvom popisu nehotice izostavio.
Na pitanje o tome tko je s hrvatske strane sudjelovao u oružanom sukobu, Berghofer je rekao kako "ne zna je li itko tamo bio, jer nije obilazio položaje" već je, prema vlastitim riječima, bio pozadinac, zadužen za hranu.
I na pitanje Borivoja Borovića, odvjetnika Miroslava Radića, o tome je li imao vojno zaduženje u ratu, Berghofer je odgovorio niječno, ali je potvrdio kako mu je hrvatska država priznala borački staž za vrijeme provedeno u Vukovaru.
"Kako ste mogli dobiti borački staž, a niste sudjelovali u ratnim operacijama", upitao je Borović, a Berghofer je, najprije provjerivši kod predsjednika sudskog vijeća Kevina Parkera da li mora odgovoriti na to pitanje, rekao kako nije bio u Zboru narodne garde, ali je Hrvatska onima koji su bili u Vukovaru priznala sudjelovanje u obrani, pa tako i njemu koji je bio kuhar i skladištar.
Osim njega, kako je rekao, ukupno je bilo između 70 i 80 ljudi među kojima nitko nije imao odoru, neki su imali automate, a neki puške, pa ih se ni nije moglo smatrati pripadnicima ZNG, koji su bili uniformirani i jednako naoružani. Osiguravali su punktove Osa 1, 2 i 3 u Vukovaru, dodao je.
Odvjetnik Borović nakon toga je vrlo agresivno pokušao narušiti Berghoferovu vjerodostojnost, izrazivši uvjerenje kako je na nečiji nagovor izmislio priču o vojnoj "kampanjoli", koju je vidio iz kolone kako ih prati, a koju je prvi put iznio u ovom svjedočenju.
Nakon toga ga je sudac Parker upozorio da pazi na način na koji postavlja pitanja, kako ne bi nenamjerno insinuirao nešto što ne misli i da činjenica da se iskaz nekog svjedoka razlikuje od prijašnjih nikako ne mora značiti da izmišlja.
Borović je potom rekao da će se povinovati uputama suda, jer to mora, ali i da će dovesti svjedoka, kojem nije htio odati ime, koji će "časnom sudu dokazati koliko i kako često ovaj svjedok (Berghofer) laže". Predsjednik vijeća upozorio ga je da je time "došao do ruba dopuštenog ponašanja" i da se vrati ispitivanju svjedoka, što je Borović poslušao, ali odmah i završio ispitivanje.
Odvjetnik Veselina Šljivančanina Novak Lukić Berghofera je ispitivao o pojedinostima boravka u vukovarskoj bolnici i vojarni JNA, razdvajanju civila i lakših ranjenika od bolničkog osoblja, prema naredbi Šljivančanina, o tome jesu li se hrvatski branitelji nakon pada grada prerušavali u bolesnike i liječničko osoblje i brojnim drugim detaljima vezanim uz pojedine osobe i događaje koji su se odigrali 20. studenoga 1991.
Mrkšić, Šljivančanin i Radić optuženi su za zločine protiv čovječnosti zbog pokolja nad najmanje 264 hrvatska ranjenika i civila iz vukovarske bolnice, na Ovčari 20. studenoga 1991.
Suđenje se nastavlja u ponedjeljak.