Šest godina nakon smrti diktatora Francisca Franca oko 200 pripadnika civilne garde i vojnika na čelu s pukovnikom Antoniom Tejerom naoružani su 23. veljače 1981. godine upali u španjolski parlament u Madridu uzevši za taoce 350 zastupnika. Istovremeno su u Valenciji tenkovi izašli na ulice.
Udar je osujetio kralj Juan Carlos brzom naredbom vojsci da se ne pridruži zavjerenicima. Sljedećeg dana kralj se pojavio na televiziji i zatražio da se razvoj demokracije u Španjolskoj nastavi mirnim putem. Tridesetak urotnika je kasnije kažnjeno zatvorskim kaznama do 30 godina.
U svečanoj izjavi pročitanoj povodom 25. godišnjice parlament je utvrdio "sa zadovoljstvom" da "je neuspjeli državni udar 23. veljače 1981. godine imao suprotan učinak od onoga kojeg su očekivali njegovi izvođači te je završio jačanjem demokracije u Španjolskoj".
Izjavu, koja je usvojena jednoglasno, pročitao je predsjednik donjeg doma španjolskog parlamenta socijalist Manuel Marin koji je 1981. godine bio jedan od talaca.
U izjavi se ističe da su "nedostatak potpore u društvu, primjerena reakcija građana, odgovorno ponašanje političkih stranaka i sindikata kao i demokratskih institucija koje je uspostavila Kruna bili dovoljni da udar ne uspije".