Udio bivše federacije iznosi 3.440 dionica i upisan je u Centralni registar depoa i kliringa hartija u Beogradu, a dionice, čija je nominalna vrijednost 60 tisuća dinara, slobodno kotiraju na burzi i njihova trenutna tržišna vrijednost procjenjuje se na 115 tisuća dinara.
Na sastanku se, kaže Rogić, raspravljalo i o dugu bivše Narodne banke Jugoslavije (NBJ) prema Centralnoj banci Libije, koji iznosi oko 127 milijuna dolara. Budući da iznos duga nije usuglašen s podacima NBJ, navodi se u priopćenju, dogovoreno je da se osnuje radna grupa koja će obaviti usklađivanje podataka.
Predmet rasprave bilo je i usaglašavanje dugovnog salda na likvidacijskom računu NBJ bivše SFRJ prema bivšem ČSSR-u, o čemu nije postignut dogovor, već će države sljednice to pitanje riješavati na bilateralnoj razini.
Rogić pritom navodi da je Hrvatska već tijekom 2001. i 2002. godine podmirila svoj dug u iznosu od 4,3 milijuna USD, u skladu s bilateralnim sporazumima s Češkom i Slovačkom.
U priopćenju se navodi i da su likvidatori AY Bank Limited u likvidaciji (jedna od mješovitih banaka) uputili sudu u Engleskoj podnesak radi rješavanja potraživanja koja države sljednice imaju prema toj banci, a na temelju depozita NBJ kod te banke.
Prema podacima koje je NBJ prezentirala država sljednicama u rujnu 2001. kod AY Bank je bilo deponirano samo 3 milijuna USD, no četiri države sljednice uputile su zahtjev za raspodjelu 35 milijuna USD, koliko je navedeno u Ugovoru o sukcesiji.
Budući da je Srbija i Crna Gora postavila drugačiji zahtjev, 4. rujna ove godine održat će se rasprava na sudu u Engleskoj.
Iz dokumentacije koju je AY Bank dostavila sudu prozlazi da je tijekom 1993. i 1994. godine, kada su sredstva NBJ kod te banke trebala biti zamrznuta zbog sankcija Ujedinjenih naroda, NBJ iskoristila depozite u iznosu od oko 30 milijuna USD za otplatu dugova banaka i poduzeća isključivo iz SR Jugoslavije, navodi se u priopćenju.
Slijedeći sastanak Odbora trebao bi se, najavljuje Rogić, održati početkom travnja u Sarajevu.