Prijedlog zakona, koji predviđa strože uvjete za primanje imigranata i legalizaciju njihova boravka, pripremio je ministar unutarnjih poslova Nicolas Sarkozy, a na dnevnom redu francuske Nacionalne skupštine, u kojem vladajuća stranka desnog centra Savez za narodni pokret (UMP) ima apsolutnu većinu, naći će se u svibnju.
To će biti drugi zakon o imigraciji od 2003., a donosi se pod još uvijek vrlo jakim dojmom nemira u francuskim predgrađima prošle jeseni, najgorih od studentskih nemira 1968., zbog kojih je u zemlji bilo uvedeno izvanredno stanje.
Kako je nakon sastanka vladina ministarskog odbora istaknuo premijer Dominique de Villepin, cilj zakona je "kontrola imigracije", koja više ne bi smjela biti "nametnuta" nego "odabrana".
Vlada prije svega želi povećati broj "ekonomskih" imigranata, koji su primjerice u 2004. činili samo pet posto useljenika, dok se više od 100.000 ljudi, odnosno tri četvrtine ukupnog broja legalnih useljenika, u tom razdoblju u zemlji nastanilo na osnovi prava na okupljanje obitelji.
Za usporedbu, Kanada, koja također provodi selektivnu imigracijsku politiku, ima oko 60 posto "ekonomskih" imigranata.
Premda premijer naglašava da zakon nema za cilj uvođenje useljeničkih kvota, oporba je njime izrazito nezadovoljna.
Socijalisti, Zeleni i komunisti, kojima se pridružilo i stotinjak udruga građana, upozoravaju da će zakon dovesti do "radikalne negacije temeljnih ljudskih prava", a neke od predviđenih mjera smatraju čak "rasističkim".
"'Prihvatljivi' će biti samo oni stranci koje se ocijeni isplativim za francusko gospodarstvo", ocjenjuju udruge.
"Imat ćemo dobre imigrante koji će uživati svoja prava i loše imigrante kojima će ona biti uskraćena", upozoravaju socijalisti.
Prijedlog zakona izazvao je velike polemike i u vladi.
Sarkozy je tako pod pritiskom Visokog vijeća za integraciju morao odustati od "pridržavanja" vrijednosti Republike kao uvjeta za izdavanje dozvole boravka od deset godina i termin zamijeniti terminom "angažiranost", jer je Vijeće ocijenilo da se radi o napadu na slobodu savjesti, a protiv izrazito strogih uvjeta za okupljanje obitelji u prvom nacrtu pobunilo se i ministarstvo pravosuđa.
Jedna od glavnih mjera novog zakona uvođenje je posebnih dozvola boravka za visoko kvalificirane imigrante poput znanstvenika, informatičara, umjetnika i drugih osoba s rijetkim talentima koji bi mogli pridonijeti "gospodarskoj dinamici države". Dozvole bi vrijedile tri godine i mogle bi se obnoviti.
Istodobno, uvode se stroži uvjeti za primanje nekvalificiranih radnika i okupljanje obitelji, koje će ubuduće biti moguće nakon dvije godine boravka u zemlji, a ne više godinu dana. Imigranti će također morati dokazati da obitelj mogu i izdržavati.
Osim toga, prednost pri ulasku u zemlju imat će najbolji studenti i to osobito oni koji se odluče za studije za koje ima premalo kandidata, no dozvola boravka izdavat će im se uz uvjet da se nakon studija vrate u domovinu kako se Francusku ne bi optuživalo za krađu elita.
Predviđa se i jača kontrola sklapanja brakova sa stranim državljanima, te uvode stroži propisi za ilegalne imigrante, koji više neće moći automatski dobiti dozvolu boravka nakon deset godina provedenih u zemlji.
Također, svi imigranti koji žele trajno ostati u zemlji morat će potpisati "ugovor o prijemu i integraciji", koji će propisivati određene obveze poput učenja francuskog, jednakosti žena i muškaraca i poštivanja zakona.
Prijedlog zakona ne predviđa određivanje konkretnih brojaka, što bi bilo protivno Ustavu, no kako bi ublažila pomanjkanje radne snage u određenim zanimanjima, vlada će izraditi popise sektora u kojima će biti moguće zapošljavanje stranaca kao što su javni radovi, ugostiteljstvo i sl.
Mnoge od tih mjera neće se ipak odnositi na Alžirce i Tunižane, osim ako Pariz ne izmijeni postojeće bilateralne sporazume s tim zemljama, već prije svega na useljenike iz subsaharske Afrike.
Temeljem tih sporazuma, za imigrante iz Alžira i Tunisa, s kojima Francuska ima posebne povijesne veze, primjenjuju se, naime, blaži uvjeti za izdavanje dozvole boravka.
Francusko ministarstvo unutarnjih poslova potvrdilo je primjerice da se određene mjere na području okupljanja obitelji neće odnositi na Alžirce, ali će vrijediti za Tunižane.
U Francuskoj živi između pet i šest milijuna imigranata, što je gotovo deset posto stanovništva. Svake godine u zemlji se legalno nastani oko 170.000 ljudi, a ilegalnim kanalima, po Sarkozyu, stiže ih još oko 80.000 do 100.000. Ukupan broj ilegalnih imigranata koji godišnje stižu u zemlju on procjenjuje na 200.000 do 400.000. U Francuskoj trenutačno boravi i oko 240.000 stranih studenata.