O knjizi sastavljenoj od Mezulićeva rada "Fašizam: krstitelj i palikuća" te Jelićeva rada "Potalijančivanje hrvatskih prezimena u Zadru i na Lastovu za vrijeme fašizma" govorili su akademik Petar Strčić i povjesničari Marino Manin i Nevio Šetić.
Talijanska, germanska, srpska, mađarska i slovenska velikodržavna politika imale su pretenzije na istočnu, odnosno hrvatsku obalu Jadrana, ocijenio je Strčić, dodavši kako su se naznake takve politike nedavno mogle vidjeti i na jednoj talijanskoj izložbi u Splitu. Na toj su izložbi iznesene tvrdnje da u Dalmaciji ne žive Hrvati nego Dalmatinci, rekao je.
Strčić smatra kako je to stajalište istovjetno fašističkoj odluci iz 1923., kad su talijanske vlasti tvrdile da u Istri ne postoje hrvatska, nego dalmatinska imena. Kako to da Talijani, koji svoju zemlju smatraju sljednicom Rimskoga Carstva, ne traže natrag egipatsku i libijsku, nego samo hrvatsku obalu, upitao je Strčić.
Knjiga se temelji na činjenicama, ustvrdio je Manin, dodavši kako prilično cjelovito i zaokruženo obrađuje potalijančivanje hrvatskih prezimena na području koje je bilo pod talijanskom okupacijom.
Šetić je ocijenio kako su totalitarizmi 20. stoljeća ostavili posljedice koje se i danas osjećaju. Unatoč tomu, mi moramo oprostiti kako bi stekli snagu da možemo živjeti jedni uz druge, rekao je.
Po demografskim istraživanjima fašizam je samo iz Istre udaljio 53.000 Hrvata, napomenuo je Šetić, dodavši kako je nad istarskim Hrvatima počinjen genocid i etničko čišćenje.
Hrvoje Mezulić u poglavlju "Krstitelji - palikuće" piše kako je na temelju zakonskih odredaba - dekretima promijenjeno više do 115.000 prezimena u Istri, uglavnom u puljskoj pokrajini, bez Trsta, Gorice i Rijeke.
Jelić u dijelu knjige "Potalijančivanje hrvatskih prezimena u Zadru i na Lastovu za vrijeme fašizma" piše o talijanizaciji hrvatskih prezimena u Zadru i Lastovu.
Autori su objavili i dokumente talijanskih vlasti, pa tako i popis talijaniziranih imena mjesta te posebno prezimena u Zadru i Lastovu.
Hrvoje Mezulić (1901.-1977.) odvjetnik i publicist, bio je član Državne komisije za ratne zločine FNRJ, a Roman Jelić (1905.-1993.) liječnik i povjesničar.