Bulić smatra da nema jasne vizije i plana moguće privatizacije te da brodogradnju treba konsolidirati kako bi postala vodeća gospodarska snaga koja, za sada, može opstati i bez privatizacije.
"Hrvatska brodograđevna industrija mogla bi postati prljava montažna brodogradnja u kojoj bi radila jeftina inozemna radna snaga, a tehnologija se uvozila iz zapadnih zemalja", kazao je Bulić te dodao da bi domaći dobavljači mogli ostati bez posla.
Bulić stoga predlaže da u najavljenoj privatizaciji država zadrži najmanje 51 posto vlasničkog udjela u brodogradilištima.
Navodeći primjere državnih brodogradilišta u Italiji, Bulić je istaknuo da ona posluju dobro te da bi i hrvatska brodogradilišta mogla dobro poslovati.
U SIK-u drže da bi privatizacija mogla uzrokovati velike demografske promjene. Procjenjuju da bi domaći radnici sve više odlazili u inozemstvo, najviše u Italiju, a da bi na njihova mjesta dolazili radnici iz Bugarske ili Rumunjske.
K tomu, "strani radnici nisu jako kvalitetni, a na njima, kao i na domaćim radnicima u kooperaciji, netko debelo zarađuje", kazao je Bulić te istaknuo da brodogradilišta kooperantskim tvrtkama za sat rada isplaćuju od 5 do 10 dolara, a da oni radnicima za sat rada plaćaju od 10 do 12 kuna.
Govoreći o navodnim zahtjevima talijanske administracije da se hrvatskim brodogradilištima ne omoguće subvencije nakon ulaska u Europsku uniju, a o kojima su pisali mediji, Bulić je rekao da ti navodi nisu potvrđeni dokumentima.
"Tako se stvara povoljna klima za budućeg kupca brodogradilišta", ocijenio je uz napomenu da se domaća brodogradilišta ipak moraju prilagođavati tržišnim uvjetima i smanjenju subvencija.
Povjerenik SIK-a u brodogradilištu Uljanik Rajko Kutlača istaknuo je da se pitanju brodogradnje u nas pristupa uglavnom s političkih, a ne stručnih gledišta.
Među ostalim je naglasio da je samo iz Uljanika, u kojemu je SIK većinski sindikat, u inozemstvo otišlo oko 5000 radnika, a iz cijele domaće brodogradnje oko 12.000, uglavnom proizvodnih radnika.