Glasnogovornik Društva Ivo Biondić izjavio je na konferenciji za novinare kako je slavenorasizam u nas dosegnuo vrhunac za kraljeve diktature 1929. te za komunističke diktature od 1945. do 1960. i od 1971. do 1980.
Po njegovim riječima u monarhističkoj Jugoslaviji, zbog teorija o neslavenskom podrijetlu Hrvata, likvidirani su Sufflay i Pilar. Vojni sud je 1945. na smrt vješanjem osudio Kerubina Šegvića jer je, kako tvrde u optužnici, teorijom "o neslavenskom podrijetlu Hrvata rušio slavensko jedinstvo", naveo je Biondić.
Komunisti su zbog istih razloga 1945. likvidirali i profesore Ivu Guberinu i Ferdu Puceka, podsjetio je, dodavši kako je 1976. ugušen i prof. Mihovil Lovrić, čije je tijelo nakon tog bačeno u more, u Velebitski kanal.
Na višegodišnje robije u komunističkim kazamatima, zbog protimbe slavističkoj teoriji, osuđivani su Mate Marčinko, Mirko Vidović i književnik Zlatko Tomičić, rekao je Biondić, napomenuvši kako su zbog toga iz domovine protjerani Stjepan Krizin Sakač, Dominik Mandić, Silvije Grubišić, Marko Japundžić i Mirko Vidović.
Biondić je ustvrdio kako su današnji nositelji južnoslavenskoga rasizma, uz ine, neki genetičari, filozofi, pravnici, sociolozi, književnici i povjesničari.
Biondić je ustvrdio da bi se, kako je rekao, žrtvama slavističkoga rasizma, najbolje moglo odužiti kad bi se Staroslavenski institut "Svetozara Ritiga" preimenovao u Starohrvatski institut "Stjepana Krizina Sakača", a "ulice koje nose imena njihovih krvnika mogli bismo preimenovati u njihova imena".
Biondić je podsjetio da su u Hrvatskoj enciklopediji jednakopravno bile zastupljene sve teorije o podrijetlu Hrvata.