Opovrgavajući navode iz optužnice da je srpski blok pod vodstvom Miloševića 3. listopada 1991. nelegalno preuzeo Predsjedništvo SFRJ nastavljajući rad i donoseći odluke sa samo četiri člana, Kostić je legitimitet tog poteza izveo iz prethodne ocjene Predsjedništva o "stanju neposredne ratne opasnosti".
"Na sjednici Predsjedništva 1. listopada 1991., na kojoj nije bilo predstavnika Hrvatske i Slovenije, Stjepana Mesića i Janeza Drnovšeka, jednoglasno je ocijenjeno da je zemlja u stanju neposredne ratne opasnosti. Prema poslovniku u tom je slučaju bilo moguće donositi odluke bez kvalificirane većine", kazao je Kostić, predstavnik Crne Gore u kolektivnom predsjedništvu.
Hrvatski predsjednik Mesić, koji je tada bio predsjednik Predsjedništva SFRJ u svom je svjedočenju protiv Miloševića 4. listopada 2002. u Haagu rekao da nikakva odluka o ratnoj opasnosti nije donesena već je srpski blok izveo vojni puč.
Optuženi Milošević i svjedok Kostić danas nisu mogli ispuniti zahtjev suda Iaina Bonomya da pokažu odluku o ratnoj opasnosti, no svjedok je inzistirao kako je i sama ocjena o tome dovoljna.
Milošević je u sudnici osporavao navode iz Mesićeve knjige "Kako je srušena Jugoslavija", ističući kako autor u njoj Predsjednišvo SFRJ naziva "četveročlanom bandom" po uzoru na kinesku kulturnu revoluciju, dok je Kostić ustvrdio kako je optužnica protiv Miloševića ustvari pisana u Zagrebu i da predstavlja plagijat Mesićeve knjige.
Opisujući rad "krnjeg predsjedništva" Kostić je rekao kako su odluke ovisile o mišljenju predstavnika Srbije Borisava Jovića i njega dok se predstavnici Kosova i Vojvodine - Sejdo Bajramović i Jugoslav Kostić, uglavnom nisu izjašnjavali.
Kao primjer naveo je svoje zalaganje u listopadu 1991. da se izvrši dodatna mobilizacija 150.000 vojnika kako bi se nasilno deblokirale vojarne JNA u Hrvatskoj u kojima je bilo oko 25.000 vojnika, čemu se protivio Jović zbog mogućih velikih civilnih žrtava i vojnih gubitaka.
Četveročlano predsjedništvo u to se vrijeme zauzimalo za mirno rješenje krize, rekao je svjedok, a napade JNA na Vukovar i Dubrovnik objasnio je kao "sprječavanje namjere hrvatskog vrhovništva da po svaku cijenu rat prenese u Srbiju i Crnu Goru".
Kostić je ukazivao na različit karakter Mesićevih izjava 1991-93. kada je bio najbliži suradnik predsjednika Franje Tuđmana i onih iz kasnijih godina, kada je bio u oporbi. Kao dokaz Milošević je u sudnici emitirao Mesićev intervju TV Crnoj Gore iz 1999. u kojem navodi kako je hrvatski prijedlog konferederaciji 1991. "bilo sredstvo da se dođe do cilja, a cilj je bila samostalnost".
Također je u sudnici emitirana Mesićeva izjava u Hrvatskom saboru od 5.12.1991. kada je po konačnom povratku iz Beograda rekao: "Mislim da sam obavio zadatak. Jugoslavije više nema".
Kostić je u svom iskazu potvrđivao Miloševićeve ocjene o "apsurdnim" navodima iz optužnice o međunarodnom sukobu i djelomičnoj okupaciji RH tvrdnjama da "u srpskim krajinama u Hrvatskoj Srbi nisu mogli biti okupatori jer su tu živjeli stoljećima, kao i da JNA nije mogla biti okupator jer je tu bila 70 godina".
Milošević i Kostić su zajednički opširno objašnjavali sucima utjecaj ukinute konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj na pravo na samoodređenje, što je predsjedavajući sudac Patrick Robinson prekinuo pitanjem koliko je naroda bilo konstitutivno u Srbiji.
"Samo jedan, časni sude, Srbi", odgovorio je Kostić.
Svjedok je opetovano isticao Miloševićevo zauzimanje za mirno rješenje i podršku mirovnim planovima od Vanceova do Daytona.
Milošević na današnjoj sjednici nije dovršio ispitivanja Branka Kostića, s kojim je započeo izvođenje dokaza obrane po optužnici za ratne zločine u Hrvatskoj 1991-95.
Usporedo s tim Milošević nastavlja izvoditi i svjedoke vezane uz optužnicu za Kosovo, pa je tako za petak najavio iskaz britanske novinarke Eve Ann Prentice, koja je 1999. izvještavala za "The Sunday Times" iz Prištine.