Iako je 62-godišnja Halonen 2004. uživala popularnost od čak 94 posto, a danas od 70 posto, njezin reizbor za predsjednicu nije tekao tako glatko kako su to predviđale ankete. Vjerovalo se, naime, da će apsolutnu većinu izboriti već u prvome krugu, no jučerašnji izbori pokazali su da se morala boriti do kraja, tijesno porazivši tek u drugome krugu svoga protukandidata, konzervativca Saulija Niinista, s manje od 52 posto glasova.
Halonen je prva žena koja je postala predsjednicom Finske 2000. godine i njezin izbor na tu dužnost označio je prekid dotadašnjeg stila kakav je važio za prvog čovjeka te nordijske zemlje. Jer današnju finsku predsjednicu podigla je njezina majka, kućna pomoćnica u pučkoj četvrti Helsinkija, a Tarja je prva osoba u obitelji koja je stekla diplomu.
I sama je postala samohrana majka a zatim živjela nevjenačno sa sadašnjim suprugom. Osim toga, odavna je branila prava homoseksualnih zajednica.
Finci cijene njezin angažman za "pravednu globalizaciju" i obranu socijalne države, prema ispitivanju Instituta Gallup provedenome u studenome, koje je pokazalo da je sunarodnjaci drže "pouzdanom" i "humanom" osobom koja će najbolje razumijeti njihove svakodnevne probleme.
Halonen se za političarku pripremala u Finskoj konfederaciji sindikata SAK, gdje se zaposlila kao pravnica 70-ih godina. Bila je feministica i braniteljica prava manjina i smatraju je najčišćim predstavnikom socijaldemokracije nordijskih zemalja.
Nakon izbora za predsjednicu 2000. godine, uložila je trud da u inozemstvu promijeni svoj imidž ljevičarke zbog čega su je prozvali "crvena Tarja".
Danas je to prošlost što pokazuju i njezine poruke tijekom kampanje da je Finskoj "potrebna produktivna i snažna tržišna ekonomija, čiji se negativni učinci mogu korigirati na političkoj razini".
Paradoksalno, njezin formalni utjecaj na ta gospodarska pitanja svodi se tek na iznošenje vlastitih ideja jer od 2000. godine predsjednik Republike odgovara samo za sigurnosti i vanjsku politiku koju kreira tijesno surađujući s vladom.
Zauzvrat, tvrde njezini protivnici, Halonen izbjegava osjetljive teme kakav je, primjerice, pristup NATO-u ili ljudska prava u Rusiji.
Rođena 24. prosinca 1943. u Helsinkiju, Halonen je političku karijeru počela kao glavna tajnica Finske udruge studenata (1969.-70.), zatim je radila u tajništvu finskog premijera (1974.-75.), te bila izabrana u Gradsko vijeće Helsinkija (1977.-96.).
Slijedio je izbor u parlament 1979., gdje je predsjedavala Odboru za socijalna pitanja (1984.-87.), a zatim i ministarske dužnosti: zdravstva i socijalnih pitanja (1987.-90.), te pravosuđa (1990.-91.).
Bila je prva žena na čelu ministarstva vanjskih poslova (1995.-2000.) a predsjednicom Republike postala je 2000. godine, porazivši, u drugome krugu, bivšeg premijera Eskoa Ahoa.