Tekst preporuka vladama o kojemu su parlamentarci glasali nakon trosatne rasprave nije dobio potrebnu dvotrećinsku većinu da bi bio prihvaćen.
Kako se i najavljivalo danima prije početka zasjedanja, rasprava je protekla u suprotstavljanju stajališta zastupnika ljevice i desnice u Parlamentarnoj skupštini, a pred Palačom Europe bili su u srijedu poslije podne održani i prosvjedi.
Komunisti su iznijeli niz zamjerki na tekst rezolucije, od ocjene da ga je potrebno doraditi, da izjednačuje zločine komunizma i nacizma do prijetnje "neomakartizma" koji može voditi zabrani komunističkih stranaka pa do tvrdnje da se rezolucijom umanjuju žrtve komunista u borbi protiv fašizma.
Pristaše rezolucije isticali su da Europa ne može ići naprijed ako se jasno ne odredi prema zločinima u svojoj prošlosti što je preduvjet stvarne demokracije, a dio zastupnika tvrdio je da se valja odrediti prema "pokoljima" počinjenim u totalitarističkim komunističkim režimima.
Zastupnici su u raspravi podnijeli i niz amandmana na tekst rezolucije, a učinila su to i trojica hrvatskih zastupnika - voditelj izaslanstva Frano Matušić (HDZ) kojemu je prihvaćen amandman o obilježavanju mjesta komunističkih zločina.
Zastupnik SDP-a Neven Mimica zauzeo se svojim amandmanom za to da se nacionalne rasprave o zločinu komunizma prebace na pravosuđe i da se procesuiraju konkretni slučajevi, a zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac amandmanom je tražio da se jasno učini razlika između nacizma i komunizma.
Autor nacrta rezolucije je švedski zastupnik u PS-u Goeran Lindblad (Europska pučka stranka, desnica) koji je svojim tekstom pozvao zemlje s prostora bivšeg komunističkog bloka da senzibiliziraju svoje javnosti za zločine počinjene u ime komunističke ideologije, a sve komunističke i postkomunističke stranke na nedvosmislenu osudu tih zločina, na reviziju školskih udžbenika i na organizaciju međunarodne konferencije o zločinima komunizma, te podizanje spomenika njihovim žrtvama.