Encikliku su novinarima predstavili predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir kardinal Renato Raffaele Martino, pročelnik Kongregacije za nauk vjere mons. William Joseph Levada i mons. Paul Josef Cordes, predsjednik Papinskog vijeća "Cor Unum".
Prva enciklika Benedikta XVI. podijeljena je u dva različita dijela, pisana na 73 stranice i 42 paragrafa, a objavljena je, osim na latinskom i talijanskom, još i na francuskom, engleskom, njemačkom, španjolskom i portugalskom jeziku.
Prvi dio enciklike predstavlja teološko-filozofsko razmišljanje o ljubavi i njezinim dimenzijama, polazeći od ljubavi Boga prema čovjeku. Drugi dio govori o konkretnom djelovanju ljubavne zapovijedi prema bližnjem i o praksi u društvu, ekonomiji i politici. Upravo taj dio, koji se odnosi na ponašanje društva i u društvu, povezuje tu encikliku i s prethodnima vezanima za socijalnu politiku Crkve, od enciklike "Rerum novarum" Leona XIII. iz 1891., preko trilogije enciklika Ivana Pavla II. (Laborem exsercens 1981., Sollicitudo rei socialis 1987. i Centesimus annus 1991.), te je za opću javnost možda i zanimljiviji od prvog dijela.
Crkva se ne želi miješati u politiku, ističe Benedikt XVI., a katolička socijalna doktrina ne želi dati Crkvi državnu vlast, već jednostavno očistiti i prosvijetliti razum nudeći svoj prilog u formiranju savjesti kako bi potrebe za pravdom bile shvaćene i ostvarene.
Enciklika puno pažnje posvećuje kršćanskom milosrđu, kao velikoj ljubavi prema bližnjem. Kršćansko milosrđe mora biti neovisno o strankama i ideologijama, upozorava Papa, te ne smije biti sredstvo za prozelitizam.
Prva enciklika Benedikta XVI. će svakako biti temom cijelog pontifikata, pošto daje viziju uloge Crkve u suvremenom društvu.