Čučak je, na upit predsjednice Sudskog vijeća Spomenke Tonković ima li saznanja o dovođenju i zlostavljanju civila u Lori, ustvrdio kako su tamo s nekoliko kamiona dovedeni civili iz Gornjeg i Donjeg Maljkova, iz Šuice i Kupresa.
Ti su civili, prema njegovim riječima, u Lori bili najviše desetak dana tijekom kojih su premlaćivani, tako da je noću čuo "sablasne zvuke urlanja".
Te ljude nikada ranije nije vidio tako da, osim nekolicini, ne zna imena. Imali su između 35 i 55 godina, a među njima je bio i jedan pravoslavni svećenik.
I sam je, kako je izjavio, "dobio velike batine i doživio svakojaka iživljavanja" sve dok zapovjednik zatvora, danas prvooptuženi Tomislav Duić, nije ostalim stražarima naredio da više ne diraju ni njega ni Vladimira Žarkovića, zbog stanja u kojemu su bili od premlaćivanja.
Od tada su Čučak i Žarković imali slobodu kretanja po zatvoru, jer su među prvima došli u Loru, pa su obavljali poslove čišćenja, donošenja hrane i sl..
Tako je imao pristup i tzv. bloku "C" gdje su, kako je rekao, bili smješteni, "prema shvaćanju Vojne policije, oni najekstremniji, teroristi. Četnici." I tamo je vidio pretučene, krvave ljude, pretežno vojne zarobljenike, "ali je bilo i civila".
Čučak je rekao i kako su on i Žarković "kovali mrtvačke sanduke" za najmanje tri mrtva zarobljenika: Duška Jelića, Milana Vujića i momka kojega su stražari nazivali Beli Orao.
Svjedok Čučak, na upit branitelja optuženih gdje je zarobljen, odgovorio je kako je to bilo u Gabeli kod Čapljine te da je bio pripadnik teritorijalne obrane Mjesne zajednice Tasovčići, rezervnog sastava JNA - "to je bio organizirani srpski narod".
Prepoznao je svu četvoricu suđenju nazočnih optuženika, Tonća Vrkića, Davora Banića, Antu Gudića i Anđelka Botića, ali je upitao i zašto među njima nisu i druge osobe, bivši stražari u Lori od kojih su neki, prema njegovim riječima, bili i okrutniji u zlostavljanju zatvorenika. Naveo je tako Zlatana Sulejmanovića, Ivicu Livaju, Gilju, Pobru i druge koje pamti samo po izgledu ili nadimcima, a od kojih su neki saslušavani kao svjedoci u postupku.
Sjeća se i pokušaja bijega zatvorenika Nenada Kneževića, koji je pritom ranjen, a kada su ga vratili u krug zatvora, pretukli su ga. Knežević je kasnije odveden u bolnicu gdje je i umro. Čučak nije znao što se dogodilo s drugim zatvorenikom koji je bio zajedno s Kneževićem, a koji je toga dana umro u zatvoru, od, prema optužnici, posljedica premlaćivanja.
Naveo je kako su ranjenog Kneževića tukli optuženi Gudić i Botić.
Na Botićev upit je li siguran da je on tukao ranjenog Kneževića odgovorio je kako nije siguran.
Na isti upit optuženog Gudića, Čučak je odgovorio kako je siguran da je on tukao Kneževića, na što je Gudić uložio prigovor budući da je on odveo Botića u ambulantu zbog ozljede koju mu je zadao Knežević u pokušaju bijega.
Prije zaključenja rasprave braniteljica optuženog Emilija Bungura odvjetnica Ankica Luetić Sudskom je vijeću predočila izvješće nevladinih udruga o suđenju objavljeno na internetu koje obiluje lascivnim primjedbama na račun člana Vijeća suda Damira Primorca i Botićeve braniteljice Rene Laure, zatraživši od predsjednice Vijeća Spomenke Tonković da zaštiti dignitet suda. Sutkinja Tonković, koja nije vidjela sporno izvješće, uzvratila je kako se time, ako ima elemenata, treba pozabaviti Državno odvjetništvo.