List piše da je postupanje u slučaju otmice zrakoplova u pojedinim zemljama regulirano pravim šarenilom proturječnih propisa koji otežavaju zajednički i brz odgovor na potencijalnu terorističku prijetnju.
U Švedskoj je, po pisanju lista, zabranjeno oboriti civilni zrakoplov pod bilo kojim okolnostima, a Njemačka je nedavno uvela zakon koji daje ovlasti ministru obrane da naredi gađanje otetog zrakoplova, ali je taj zakon već osporen na sudu.
Četiri istočnoeuropske članice nemaju svojih zračnih snaga i oslanjaju se na susjede da patroliraju njihovim nebom, što još više komplicira zapovjedni lanac, piše WP. Neke zemlje ne žele otkriti svoju politiku navodeći kao razlog nacionalnu sigurnost.
Problem usložnjava i činjenica da je zračni prostor pojedinih zemalja tako malen da ga zrakoplovi prolaze za nekoliko minuta.
Zrakoplovni i sigurnosni dužnosnici kažu kako proturječni pristupi čine skoro nemogućim pripremiti odgovarajuću obranu od otmičara koji žele oboriti zrakoplov na određenu metu, piše WP.
NATO, koji nadzire zračni prostor, sposoban je vrlo brzo na zahtjev lokalnih dužnosnika podići u zrak borbene lovce, ali problem nastaje kada se utvrdi da se radi o otetom zrakoplovu, rekao je za list dužnosnik NATO-a koji je zatražio da ostane neimenovan.
Problem je u tome što NATO nema ovlasti oboriti oteti civilni zrakoplov kakvi sada predstavljaju glavnu potencijalnu opasnost, nego je ta odluka prepuštena pojedinim zemljama.
List navodi riječi Gilesa Merritta, iz organizacije New Defense Agenda za sigurnosna pitanja, prema kojem europski čelnici veće težište stavljaju na obavještajni rad i sprječavanje terorističkih napada, a mnogi od njih obaranje otetog zrakoplova uopće ne vide kao opciju pod bilo kojim okolnostima.