Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, udio prirodnog plina u svjetskoj potrošnji energenata trebao bi porasti s 21 posto u 2002. na 25 posto u 2030. Plin bi tako postao drugi svjetski energetski izvor i time zauzeo mjesto koje sada drži ugljen.
U Europi, udio prirodnog plina u ukupnoj potrošnji energije trebao bi porasti s trenutnih 23 na 25 posto 2010., odnosno na 32 posto 2030. Godine 1971., udio plina iznosio je svega osam posto.
Potrošnja prirodnog plina uvelike je zaostajala za potrošnjom ugljena i nafte. Prije naftne krize 1971. nafta je činila 52 posto energetske potrošnje u Europi a njezin se udio smanjio na 38 posto 2002., te se očekuje pad do 2030. na 36 posto.
Slično se dogodilo i s ugljenom, čija je potrošnja pala s 35 posto u Europi 1971., na 18 posto 2002. I tu se očekuje dalji pad, na 13 posto do 2030.
U Europi tri glavna sektora ovise o plinu prema podacima koje je 2004., dao Eurogas, europsko udruženje industrije plina. To su stambeni i komercijalni sektor (grijanje, kuhanje) koji utroše 38,5 posto, dok industrija troši 34,7 posto a termoelektrane 22,1 posto.
Europa sama trenutno proizvodi oko 60 posto plina za svoje potrebe, no njezina rastuća potrošnja učinit će je sve ovisnijom o uvozu, tvrde stručnjaci. Europa, naime, raspolaže s tek četiri posto svjetski poznatih ležišta plina, dok Bliski istok ima 40 posto a bivši Sovjetski Savez 32 posto.