Legendarni talijanski redatelj umro je mirno u ponedjeljak navečer u svojem najdražem naslonjaču, kod kuće u Ferrari, a uz njega je bila i njegova druga žena Enrica Fico, objavila je obitelj.
Važna djela poput filmova Uvećanje (Blowup) iz 1966. i Dolina smrti (Zabriskie Point) iz 1970. utjecala su na neke od najinovativnijih svjetskih redatelja.
Američki je redatelj Martin Scorcese Antonionija smatrao jednim od najvećih "filmskih redatelja i jednim od najvećih autora dvadesetoga stoljeća".
"On je bio maestro moje generacije, ali i mlađih redatelja", rekao je Scorcese.
Kritičari kažu da je Antonioni u filmu ono što je Pablo Picasso u slikarstvu ili James Joyce u književnosti.
Sva su trojica, svaki na svoj način, bila dio modernističkoga pokreta i htjela su u umjetnost uvesti nov i izazovan moderni jezik, jezik koji bi, vjerovali su, bolje opisao kaotičnost modernog života.
Kao što je jednom rekao kanadski stručnjak Glen Norton: "Tek je krajem pedesetih jezik modernizma sasvim ušao u film, tek s dolaskom Michelangela Antonionija".
Njemački redatelj Wim Wenders Antonionija je nazvao najvećim filmskim slikarem.
Antonioni je uvijek izražavao nesklonost kritičarima i smatrao je da gledatelje ne treba poticati da njegovu djelu previše pripisuju.
"Kad se snima neka scena, veoma je teško znati što želite reći. A čak i ako znate, uvijek se ono što ste imali na umu razlikuje od filmskoga rezultata. Nikad unaprijed ne razmišljam o prizoru koji ću sutra snimati", govorio bi. "Jer da razmišljam, samo bih stvorio lošu kopiju slike koja mi je bila u glavi".
Njegovi filmovi nikada nisu dobili Oscara, ali je nepravda ispravljena 1995. godine kada mu je Američka akademija uručila "zlatni kipić" za životno djelo.