Republika Bugarska priznala je Republiku Hrvatsku istodobno s većinom ostalih europskih zemalja, 15. siječnja 1992., a diplomatski odnosi uspostavljeni su 13. kolovoza iste godine.
Politički odnosi dviju zemalja na visokoj su i prijateljskoj razini, bez otvorenih pitanja i sa sukladnim vanjskopolitičkim ciljevima.
Obje države podupiru napore EU i ukupne međunarodne zajednice za stabilizacijom Jugoistočne Europe, a same djeluju kao stabilizirajući čimbenici i izvori regionalne sigurnosti.
Postoje veliki potencijali za jačanje gospodarske suradnje iako se u posljednje tri godine međusobna trgovinska razmjena povećala oko pet puta (na oko 250 milijuna eura), što je jedan od najbržih uspona u cijeloj regiji, a udio hrvatskog izvoza u prva četiri mjeseca ove godine dosegao je čak 87 posto.
Hrvatski političari višekratno su bugarske poduzetnike pozvali da ulažu u hrvatski turizam, a nedavno je u Zagrebu bugarski predsjednik Georgi Parvanov pozvao Hrvatsku da ulaže u izgradnju novih bugarskih energetskih postrojenja.
Velike mogućnosti postoje i u području izgradnje infrastrukture, gdje Bugarsku osobito zanimaju iskustva Hrvatske u cestogradnji, budući da želi graditi oko 800 kilometara novih autocesta.
Važan pokazatelj visokorazvijenih odnosa između dviju zemalja su i 42 potpisana ugovora i međunarodna akta, koji uređuju odnose na brojnim područjima suradnje, od gospodarskih odnosa, suradnje u obrani i sigurnosti, policijskoj, financijskoj, prosvjetnoj, kulturnoj i znanstvenoj suradnji, dok je nekoliko novih ugovora i sporazuma u novom europskom duhu, već gotovo spremno za potpisivanje.
Posjet predsjednika Mesića Bugarskoj ima, osim političke i gospodarske, i važnu kulturno-povijesnu dimenziju, na tragu bogate i višestoljetne suradnje bugarskog i hrvatskog naroda, pa će dvojica predsjednika u Bugarskoj akademiji znanosti otkriti spomen-ploču velikom hrvatskom povjesničaru Franji Račkom, koji je njegovao tijesne veze s Bugarima.
Prije dvije godine u samom središtu Sofije, u ulici koja nosi njegovo ime, otkriven je spomenik hrvatskom nadbiskupu Josipu Jurju Strossmayeru, velikom prijatelju bugarskog naroda.
Prve jače veze Bugara i Hrvata uspostavila je Dubrovačka Republika u vrijeme dok je Bugarska bila pod otomanskom vlašću, izborivši se od Carigrada za poseban status kretanja i djelovanja u Bugarskoj. Kao dokaz da su Dubrovčani na tim prostorima bili ne samo trgovački nego i duhovni prozor u svijet ističe se podatak da je na temelju povijesti slavenskih naroda Mavra Orbinija iz 1600. godine nastala prva pisana bugarska povijest Paisija Hilandarskog.
Dubrovački trgovci pomagali su Bugarima i u neuspjelom Čiprovskom ustanku protiv Turaka 1688., nakon kojeg su vođe Bogdan Marinov i Georgij Pejačević pobjegli iz Bugarske i ostali u hrvatskim područjima tadašnje Austrije, a Pejačevići, vlasnici grofovske titule, među Hrvatima su ostavili dubok trag.
U 19. stoljeću zbližavanju dvaju naroda najviše pridonose đakovački nadbiskup Strossmayer, koji izdaje zbirku narodnih pjesama braće Miladinov, te povjesničar Franjo Rački koji 1866., u godini u kojoj zajedno sa Strossmayerom utemeljuje Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti (danas HAZU), dovršava "Povijest Bugarske".
Ta je knjiga, međutim, ostala nepoznata sve do 1995. kad ju je u Hrvatskim državnim arhivima otkrila bugarska povjesničarka Rumjana Božilova i četiri godine poslije objavila u Sofiji.
Strossmayer i Rački također svesrdno pomažu prvim bugarskim studentima da dođu na Zagrebačko sveučilište i tako pridonose stvaranju bugarske inteligencije, a do 1. svjetskog rata u Zagrebu se školovalo više od 500 bugarskih studenata.
Veze između Zagreba i Sofije prilično su oslabile dok je Hrvatska bila u sastavu Jugoslavije, ali su se nakon hrvatske samostalnosti u potpunosti obnovile i danas su na razini koja opravdava ocjene nekih povjesničara da se "jedva mogu naći dva naroda koji nisu bili susjedi, a ipak su postojano njegovali tako plodne i raznovrsne odnose" ili tezu koju je Stjepan Radić 1913. iznio u knjizi "Obnovljena Bugarska" da su "od svih Slavena Bugari najbliži i nasimpatičniji Hrvatima".