"Virtuoznost, ali i jednostavna iskrenost izraza od samih su ga početaka svrstale u vrh hrvatskog pjesništva na kojemu se zadržao tijekom cijelog svog dugog i plodnog života", kaže u sućuti ministar, napominjući kako je u svojim pjesmama bez patetike i s istinskom ljubavlju govorio o intimnim i zavičajnim temama uvažavajući životne činjenice u njihovoj goloj, ali predivnoj pojavnosti.
Visoka, žuta, slavonska žita i ozračje rodnoga Rastušja, kako napominje Biškupić, iz njegovih su stihova svaki put istom snagom i samo njemu svojstvenom vitalnošću svjedočili o povezanosti sa zavičajem i djetinjstvom kao nepresušnim izvorom originalne pjesničke inspiracije.
"Suprotstavljajući urbano i ruralno, europsko i zavičajno, prošlost i budućnost, traženje novih egzistencijalnih uporišta, Tadijanović je pravo ljudsko utočište nalazio u svojoj poeziji koja je slike njegova bogatog unutarnjeg svijeta uspijevala očuvati nedirnutima i onakvima kakve je volio i pamtio. Nadahnuće i svježina Tadijanovićeva pjesništva svjedočili su o mladenačkoj energiji i životnoj radosti koja ga je pratila sve do samoga kraja", navodi ministar.
Napominje kako je odlaskom Dragutina Tadijanovića naša kultura izgubila velikog pjesnika, ali i velikog čovjeka, jednog od najomiljenijih hrvatskih književnika svih generacija, neprijepornog barda hrvatske poezije čije će djelo zasigurno živjeti s mnogim budućim generacijama.