TEMA TJEDNA
PRVI GLASNICI NEVOLJA U GOSPODARSTVIMA NOVE EUROPE
Gospodarstva srednje i istočne Europe bilježe snažan rast ali su se na obzoru pojavili i prvi tamni oblaci. Nestašica radne snage pojačala je izglede za iznenadnim rastom plaća, što bi moglo potkopavati konkurentnost regije u globalnim okvirima, piše novinska agencija Dpa.Niz najnovijih podataka ukazuje na brz rast gospodarstava srednje i istočne Europe ali prve naznake rasta troškova rada već potpiruju strahovanja od opetovanog jačanja inflatornih pritisaka. Središnje banke vodećih gospodarstava u regiji već su počele upozoravati na moguće podizanje ključnih kamatnih stopa.
"Većina gospodarstava u četveročlanoj skupini zemalja srednje Europe, koja obuhvaća Poljsku, Mađarsku, Slovačku i Češku, bilježe najsnažniji i najdulji uzlet u poslovnom ciklusu u proteklih deset godina", naglasila je Raffaella Tenconi iz investicijske banke Dresdner Kleinwort. "Ta je činjenica rezultirala značajnim padom stope nezaposlenosti ali i pritiskom da se plaće povećaju. Stoga smo svjedoci postupnog jačanja inflatornih pritisaka koji će u budućnosti dodatno ojačati", dodala je.
Troškovi rada i do 50 posto veći
Zahtjevi za povećanjem plaća pojavili su se budući da mnogi kvalificirani radnici traže bolje plaćene poslove u zapadnim zemljama dok tradicionalna nesklonost radne snage selidbi u potrazi na poslom otežava zapošljavanje u pojedinim dijelovima te regije. Posljedica takve situacije jest rast troškova rada u nekoliko ključnih sektora gospodarstava srednje i istočne Europe u proteklih godinu dana za 50 posto.
Stoga je prisutan rizik da će uska grla na tržištima rada pritisnuti visoke stope rasta u regiji, koje su odigrale ključnu ulogu u poticanju transformacije regionalnog gospodarstva u razdoblju nakon implozije komunizma prije 18 godina. Pritom su plaće još uvijek i u najnaprednijim zemljama u regiji tek djelić onih u zapadnoj Europi. Visoko kvalificirana radna snaga smatra se jednim od ključnih faktora za privlačenje inozemnih ulaganja, čija je ukupna vrijednost prošle godine premašila 30 milijardi eura. To je pak pridonijelo jačanju potražnje za kvalificiranom radnom snagom u cijeloj regiji istočne i srednje Europe, pa se očekuje da će stopa nezaposlenosti u 2006. kliznuti na 8,3 posto u odnosu na 13,2 posto u 2003.
Podaci koje je prošli tjedan objavio njemački ured za statistiku pokazali su da radnici u Latviji zarađuju svega 3,70 eura po satu a oni u Slovačkoj, koja se nada da će u siječnju 2009. postati članicom eurozone, 5,40 eura. Usporedbe radi, radnici u Danskoj, Švedskoj i Luksemburgu zarađuju 30 eura po satu.
No, podaci njemačkog ureda za statistiku pokazali su istodobno i da su troškovi rada u Češkoj u 2006. porasli za oko 12 posto dok je u Latviji i Rumunjskoj stopa njihovog rasta iznosila čak 23 posto. U Češkoj je stopa nezaposlenosti pala na najnižu razinu u proteklih deset godina ali su plaće u prvom tromjesečju ove godine porasle za 6,2 posto, što je najviša stopa rasta u protekle tri godine. U Slovačkoj su plaće u prvom tromjesečju porasle 4,9 posto.
Pregrijavanje gospodarstava?
Jačanje pritisaka u pojedinim dijelovima regije najzornije se očitovalo u činjenici da je godišnja stopa inflacije u Estoniji u svibnju porasla na 5,7 posto, što je potpirilo strahovanja od pregrijavanja gospodarstava u srednjoj i istočnoj Europi.
Opipljive naznake rasta troškova rada vremenski su se podudarile s pojačanom konkurencijom regija s još nižom cijenom rada, poput susjeda još dalje na istoku i azijskih zemalja. Usprkos neznatno nižim stopama u odnosu na prošlu godinu, podaci objavljeni proteklih tjedana pokazuju da će vodeća gospodarstva srednje i istočne Europe i ove godine ostvariti snažan rast.
To posebno vrijedi za Slovačku koja je izrasla u novi centar svjetske automobilske industrije. Tako je u prvom tromjesečju slovačko gospodarstvo zabilježilo impresivnih devet posto rasta, što je gotovo tri puta više od odgovarajuće vrijednosti u eurozoni.
Najveće gospodarstvo srednje Europe, poljsko, izvijestilo je pak da je zabilježilo najvišu stopu rasta u proteklih deset godina, pri čemu je snažan rast potražnje za nekretninama i za robom široke potrošnje rezultirao godišnjom stopom rasta u prvom tromjesečju od 7,4 posto.
Slična priča ponavlja se i u dvije najnovije članice EU. Tako je rumunjski BDP porastao u prvom tromjesečju za šest posto pa je Međunarodni monetarni fond (MMF) apelirao na rumunjske monetarne vlasti da preispitaju aktualnu politiku osjetnog snižavanja ključnih kamatnih stopa.
TEMA TJEDNA
CIJENA EKOLOŠKE OSVIJEŠTENOSTI
Plastika ovdje, novine tamo, boce na ovu gomilu, limenke ondje... Diljem razvijenog svijeta gomila vrijednih kućanstava razvrstava svakodnevno svoj otpad radi recikliranja. Teško da je to ugodan posao, no oni koji recikliraju nose obilježje građanske besprijekornosti, za razliku od onih u našem susjedstvu koji to ne čine, piše londonski Economist.No, nameće se pitanje zašto reciklirati kada su odlagališta pretrpana smećem onih koji su sebični ili lijeni da bi o tome brinuli. To je moralni izraz neuspjeha nekog tržišta, piše Economist. Nažalost, to je također poziv birokraciji da učini najgore. Recikliranje je prečesto previše složeno - papir da ali karton ne, plastika ili ne-plastika. Nered je posljedica raznolikih ciljeva i smjernica, koje traže jedno a nalažu drugo. Ustvari, mnogo ljudi dvoji da kamioni pretrpani razvrstanim otpadom na kraju opet završe na spalionici otpada. To je šteta, jer se obeshrabruje praktična primjena.
Prodaja smeća
Ipak, ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo da je recikliranje učinkovitije od samog bacanja tog istog. Uspoređivanje s ostalim troškovima, uključujući skupljanje, paljenje, istovar, odlaganje, zagađivanje i vrijednost novih materijala nije lako. No naznake postoje da recikliranje obično ima smisla.
Istraživanje Tehničkog sveučilišta u Danskoj pozabavilo se s 55 proizvoda i usporedilo učinke njihova zakopavanja, paljenja ili recikliranja. Više od 80 posto vremena, kako su ustanovili istraživači, recikliranje je bila najučinkovitija stvar koja se može učiniti s kućnim smećem.
Bilo je međutim iznimaka - Britanija uvozi previše zelenog stakla, većinom boca za vino, čije bi bacanje bilo gospodarski učinkovitije i ekološki prihvatljivije od recikliranja. No uštede koje se recikliranjem ostvaruju većinom su vrijedne truda. Recikliranje aluminija traži 95 posto manje energije nego njegova proizvodnja od početne sirovine. Postotak za plastiku iznosi 70 posto dok je za papir 40 posto.
Tri koraka
Nameće se pitanje koji je način najbolji da bi se ljude potaknulo da recikliraju više. Prvi je korak koristiti nove tehnologije tako da ih ne treba razvrstavati već da budu u zajedničkom spremniku za recikliranje, neovisno o vrsti otpada, koji se kasnije odvaja.
Ljudi su skloniji recikliranju ako otpad ne moraju razvrstavati po različitim spremnicima. San Francisco se preusmjerio na takav sustav - onaj koji ne traži njihovo razvrstavanje - prije nekoliko godina i danas se može dičiti jednom od najviših stopa recikliranog otpada u SAD-u.
Drugi je korak priznati da bi daleko najbolji način recikliranja otpada mogao biti da ga se proda, nerijetko na tržišta u razvoju. Taj je korak kontroverzan jer postoje sumnje oko toga da će otpad biti na koncu bačen ili pak da radnici pa ni okoliš neće biti zaštićeni u dovoljnoj mjeri.
Ipak, recikliranje ima ekonomiju veličine i transport bi mogao bit gotovo besplatan - tako da se kontejneri koji puni odjeće i elektroničke robe dolaze na Zapad na povratku u Kinu natovare otpadom. Štoviše, oni spremni kupiti otpad vjerojatno će ga dobro iskoristiti.
Zadnji korak je da se ljudima ispostavi račun za otpad koji nisu reciklirali, kao i da ih se nagradi za ono što su reciklirali. Elektronička etiketa fiksirana na kanti za smeće trebala bi procijeniti otpad pojedinog kućanstva, za koji bi se ispostavio adekvatan račun.
Recikliranje, čak i ako je jeftinije od bacanja na otpad, neće se obično samo po sebi isplatiti, ali lokalne vlasti mogu dijeliti uštede s kućanstvima. No postoje ograničenja za takav pristup: ne želite ljude koji žele ostvariti korist ili pak one koji će u spremnike za reciklirani otpad bacati ono što se ne reciklira samo da zarade kredite. No sustav koji se više oslanja na vlastiti interes, a ne na krepost trebao bi povećati recikliranje i smanjiti broj onih manje voljnih u vašem susjedstvu da čine isto, piše Economist.
SVJETSKO GOSPODARSTVO
TALIJANSKA VINARSKA INDUSTRIJA OSVAJA SVJETSKA TRŽIŠTA
Talijanski vinari, iako konkurentni na svjetskom tržištu zbog raznolikosti asortimana vina koje nude, zaostaju za ostalim svjetskim gigantima vinske industrije zbog nepostojanja nacionalnog plana promidžbe talijanskih vina u inozemstvu, piše novinska agencija Reuters.Pokušavajući prodati svoje vino u Londonu, talijanski proizvođač vina Luigi Mancini naišao je na takve probleme da je na kraju morao odustati od materinjeg jezika. Suočen sa skeptičnim menadžerima restauracija u britanskoj prijestolnici, talijansko ime bijelog vina koje proizvodi zamijenio je francuskim. "Pinot Nero nije dobro poznat, dok Pinot Noir jest", ističe.
Nacionalna promocija
Mancini, koji izvozi približno polovinu vina koje proizvodi u svome vinogradu pored Pesara na jadranskoj obali, za probleme na koje nailazi pri prodaji svoga vina krivi način na koji njegova zemlja talijanska vina promiče u inozemstvu. "Svi bismo mogli prodavati više", ističe.
Giorgio Serra, odnedavna odgovoran za promidžbu vina pri državnoj marketinškoj agenciji Buonitalia, upozorava da je problem u nasumičnom načinu na koji talijanske regije pristupaju promidžbi svojih Barolo-a, Brunello-a i Barbaresco-a.
"Potreban nam je nacionalni plan", ustraje on, dodajući kako regije rijetko usklađuju svoje promidžbene kampanje. "U protivnom, preteći će nas konkurencija."
Odlučnost gospodina Serra da uvede reda u marketinški kaos koji vlada tržištem talijanskih vina dodatno je ojačala tijekom njegova posjeta Japanu, gdje je otkrio kako u tamošnjim restoranima uvjerljivo dominiraju francuska vina. "Talijanska su vina u Japanu malo poznata", priznaje.
Jedno od područja u kojima je talijanskim regijama potrebna pomoć organiziranje je degustacije vina, upozorava Lucio Caputo, promicatelj talijanskih vina u New Yorku. "U nekim slučajevima, regije dovode kompanije koje nisu zastupljene u ovoj zemlji. Čak i ako je netko zainteresiran, ne mogu kupiti vino jer nije dostupno."
Italija i Francuska protiv Novog svijeta
Iako se vino u Italiji i Francuskoj pije više nego u ijednoj drugoj zemlji na svijetu, te su dvije zemlje suočene s oštrom konkurencijom zemalja kao što su Australija, Čile i Sjedinjene Države, čije su prednosti, pak, niske cijene i sofisticirane marketinške taktike.
Australija je u razdoblju između 2001. i 2005. gotovo udvostručila svoj udio u globalnom tržištu na 10,5 posto, podatci su Ismee, tijela za istraživanje poljoprivrednih tržišta sa sjedištem u Rimu. Udio Italije, međutim, pao je sa 23,73 na 18,88 posto.
Italija bi mogla izgubiti još više tržišnog udjela ako ne bude slijedila primjer Francuske, upozorava Serra. "Mali proizvođači trpjet će najveće posljedice."
Proizvođači vina u Francuskoj blisko surađuju s marketinškim agencijama, s ciljem fokusiranja na specifična tržišta ili zemlje. Sopexa, u djelomičnom vlasništvu francuske države, agencija je na koju bi Serra najviše volio da se Buonitalia, koja također promiče i maslinovo ulje te druge prehrambene artikle, ugleda. "Potrebno je samo posjetiti supermarkete i restorane u inozemstvu, i postaje jasno u kojoj su mjeri Francuzi odmakli pred nama", naglašava.
Divovi vinske industrije
S obzirom na njihov maleni opseg i skromne proračune, talijanske regije su u nepovoljnijem položaju u odnosu na gigante vinarstva, kao što je Constellation Brands, sa sjedištem u SAD-u, poznat po svojim brandovima Robert Mondavi i Woodbridge. "U zemljama novog svijeta 80 posto proizvodnje kontroliraju dvije ili tri kompanije", upozorava Andrea Sartori, čelnik UIV, najveće konfederacije vinara u zemlji. "U Italiji je situacija obrnuta", kaže, dodajući: "Nitko nije dovoljno velik da bi poveo čitavu zemlju."
No Andrea Rea, marketinški stručnjak pri milanskom sveučilištu Bocconi, naglašava da bi ogromna raznolikost talijanskih vina toj zemlji trebala osigurati konkurentnu prednost jer suparničke zemlje Novog Svijeta nude mnogo siromašniji asortiman vina, Merlot i Shiraz primjerice.
"Italija je čak i sa svojim kaotičnim načinom marketinga vina i dalje konkurentna", naglašava, dodajući da postoji mnogo prostora za rast. "U Italiji ima oko 770.000 proizvođača vina, a njih 30.000 svoja vina i buteljira."
Serra je već počeo s radom u Japanu. Nakon što je shvatio da Japanci koriste francuski udžbenik za obuku sommeliera, tiskao je talijanski priručnik: "To će nam pomoći da uhvatimo korak sa Francuzima." Serra širi svoj marketinški pohod i na Kinu, Indiju te Sjedinjene Države.
Nakon organiziranja putovanja u inozemstvo za proizvođače vina iz cijele zemlje, Lucio Tasca, predsjednik udruge sicilijanskih proizvođača vina, naglašava kako ne vidi razloga za intervenciju države. "Uz dobru organizaciju, dobra izvedba je moguća i bez državne pomoći", uvjerava.
S obzirom na izazove s kojima je suočen Serra, Sartori iz UIV smatra da je realan u pogledu toga koliko će Buointalii trebati da postane slijedeća Sopexa: "Za to će trebati 20 godina. Ja to neću doživjeti", kaže, a prenosi Reuters.
SVJETSKA TRŽIŠTA
PONOVNI UZLET CIJENA DIONICA NA SVJETSKIM BURZAMA
Blago spuštanje prinosa po državnim obveznicama ohrabrilo je protekloga tjedna na vodećim svjetskim burzama kupovine dionica, dok je skok cijena nafte potaknuo veća ulaganja u energetske dionice.U takvim uvjetima njujorški Dow Jones indeks porastao je 1,6 posto, na 13.639 bodova, postigavši najbolju tjednu izvedbu od 19. svibnja. S&P indeks zaključio je poslovanje u petak na 1.533 boda, ojačavši na tjednoj razini 1,7 posto. Tehnološki Nasdaq ostvario je dobitak od 2,1 posto na 2.627 bodova - te se nalazi na najvišoj razini u proteklih više od šest godina.
U očekivanju bržeg rasta
Prinosi po američkim državnim obveznicama s rokom dospijeća od 10 godina povukli su se sredinom tjedna s najviših razina u zadnjih pet godina. "Sve dok prinosi po obveznicama ne probijaju sve više razine, ulagačima ima smisla kupovati dionice", ustvrdio je David Bianco, glavni strateg za dionice pri UBS-u.
Skok cijena nafte za dva posto na Wall Streetu je potaknuo kupovine dionica naftnih giganata poput Exxon Mobil Corp-a. Po dobitcima je predvodila dionica Exxona, koja je ojačala 1,7 posto. Barel nafte na njujorškom tržištu skočio je na 68 dolara, najvišu razinu u zadnjih devet mjeseci uslijed zabrinutosti oko niskih zaliha benzina u SAD-u te pojačanog nasilja na Bliskom istoku.
Razlog za dobro raspoloženje na tržištu dao je i podatak o rastu prometa u američkoj maloprodaji u svibnju za neočekivano visokih 1,4 posto. Izvješće američke vlade pokazalo je da su potrošači nastavili kupovati vozila, odjeću i građevinski materijal unatoč visokim cijenama energenata.
I 'bež knjiga' američke središnje banke Fed potaknula je optimizam ulagača, s obzirom na ocjene monetarnih zakonodavaca da unatoč rastu gospodarstva protekloga mjeseca nema pritisaka na inflaciju od porasta plaća. "Ulagači sve više smatraju da bi američko gospodarstvo moglo ubrzati svoje rast te da je prvo tromjesečje zaista bilo najgore razdoblje u ovoj godini. I nadalje su zainteresirani za dionice i žele kupovati", ustvrdio je Paul Nolte, direktor ulaganja pri Hindsdale Associatesu.
Uz energetske, uvelike su se kupovale i dionice transportnih te velikih industrijskih kompanija, koje se smatraju najvećim uživateljima koristi od rastućeg gospodarstva.
Akvizicije opet potiču rast indeksa
Na europskim burzama po rastu cijena predvodile su naftne i bankarske dionice. Londonski Ftse indeks porastao je na tjednoj razini 3,8 posto, na 6.732 boda - nadomak najviše razine u zadnjih sedam godina. Frankfurtski DAX dobio je 5,7 posto na vrijednosti, zaključivši trgovanje na 8.031 bodu.
Podršku oporavku europskih burzovnih indeksa nakon korekcija u prethodnome tjednu pružile su vijesti vezane uz akvizicije, pri čemu se isticao energetski i bankarski sektor. Od značajnijih dobitnika valja istaknuti britanskog dobavljača plina Centricu, čije su dionice ojačale 4,3 posto i svrstale se među najveće pojedinačne dobitnice. Povod tomu bila je vijest iz Gazproma kako se ta ruska grupa za naftu i plin približava sklapanju sporazuma s ciljem povećanja svoje prisutnosti na britanskom tržištu. Ruska grupa je objavila da je zainteresirana za Centricu kao i za niz drugih europskih kompanija, što Centrica međutim nije željela komentirati.
Barclays se također isticao po dobitcima, zabilježivši rast cijena dionica od 2,8 posto nakon napisa u Financial Timesu da hedge fond Atticus Capital požuruje tu britansku banku da odustane od ponude za preuzimanje nizozemske banke ABN Amro.
U bankarskom sektoru ojačale su još dionice BNP Paribasa, za dva posto, nadovezavši se na ranije dobitke te francuske banke vezano uz medijska izvješća o interesu koji za nju iskazuju njezin konkurent Societe Generale. I dionice španjolske banke BBVA našle su se među najvećim dobitnicima, poskočivši za 3,4 posto uslijed priča da meksički milijarder Carlos Slim razmatra kupovinu većeg udjela u toj banci.
U ostalim vijestima s područja spajanja kompanija izdvaja se skandinavska zračna kompanija SAS, koja je objavila da raspravlja o budućnosti svog 20-postotnog udjela u britanskom diskontnom prijevozniku bmi s njemačkom Lufthansom. Dionice SAS-a poskočile su 2,5 posto.
Dionice naftnih kompanija poskupjele su zbog jačanja cijena nafte. Pritom su dionice BP-a ojačale za 1,05 posto a Totala za 0,34 posto.
Indeks Tokijske burze Nikkei ojačao je blagih 0,06 posto, na 17.971 bod.
SVJETSKA TRŽIŠTA
KAMATNE STOPE POTIČU OPORAVAK DOLARA
Fokus ulagača na svjetskim deviznim tržištima i nadalje je na prinosima po državnim obveznicama koje ostvaruju najviše razine u zadnjih 4,5 odnosno pet godina. Odražava to očekivanja na tržištu da će inflacija i dalje ostati snažna te da će kamatne stope u SAD-u prije rasti nego padati.U takvim uvjetima tečaj dolara dosegnuo je u petak najvišu vrijednost prema jenu u protekle četiri i pol godine od 123,43 jena, ojačavši na tjednoj razini 1,4 posto. U odnosu na euro nije se mijenjao, zaključivši trgovanje u petak na 1,3387 dolara za euro.
Rast prinosa po državnim obveznicama
Dolar je crpio potporu iz snažnog rasta prinosa na američke državne obveznice s rokom dospijeća od 10 godina na čak 5,33 posto, koji je potaknula ocjena da bi snažan rast svjetskog gospodarstva mogao potaknuti središnje banke širom svijeta na podizanje ključnih kamatnih stopa. Rastu i prinosi po državnim obveznicama zemalja eurozone s rokom otplate deset godina, premašivši 4,7 posto - najvišu razinu u proteklih pet godina.
"Dolar će se nastaviti oporavljati i sljedećih nekoliko mjeseci prema ostalim valutama. Američko je gospodarstvo ponovno počelo pokazivati znakove života pa će kamatne stope ostati visoke", naglasio je Mitul Kotecha iz londonskog Calyona.
Potporu je zelena valuta dobivala i iz najnovijih podataka američkog ministarstva trgovine o prometu u maloprodaji u SAD-u u svibnju, koji je pokazao najvišu stopu rasta od siječnja 2006. od 1,4 posto, dvostruko više od očekivanja analitičara.
"Očekivalo se da će osobna potrošnja u SAD-u usporiti u drugom tromjesečju ali čini se da zapravo ponovno ubrzava a to je nesumnjivo ugodno iznenađenje jer upućuje na zaključak da stanje u američkom gospodarstvu i nije tako loše, što će pak rezultirati povoljnijim prinosima na dolar", zaključio je Teis Knuthsen iz Danske Markets-a.
A unatoč tome što je švicarska središnja banka podigla u četvrtak ključne kamatne stope za četvrtinu postotnog boda, na dva do tri posto, franak nije profitirao od toga. Tako dolar stoji 1,24 franaka, 0,5 posto više nego u tjednu ranije. "Švicarska središnja banka može smatrati da je tamošnje gospodarstvo u odličnoj situaciji, no takva su i ostala gospodarstva. Stoga nema prostora za bolju izvedbu franka", ustvrdio je Adrian Hughes, valutni strateg pri Societe Generale.
Jen je pak oslabio nakon što je guverner središnje japanske banke Toshihiko Fukui na konferenciji za novinstvo, održanoj u petak povodom odluke banke o zadržavanju ključnih kamatnih stopa na važećoj razini od 0,5 posto, izjavio da odluka o njihovu podizanju u budućnosti nije gotova stvar. Oslabio je tako 1,5 posto prema euru, na rekordnih 165,7 jena za euro.
Među ostalim valutama isticala se britanska funta, koja je ojačala nakon što je guverner središnje britanske banke Mervyn King izjavio da će u slučaju nastavljenih inflatornih pritisaka možda biti nužno ponovno podići ključne kamatne stope s važeće razine od 5,5 posto. Funta je pod utjecajem Kingova istupa ojačala prema dolaru za 0,3 posto na 1,9759 dolara.
NOVA EUROPA
SREDNJA EUROPA I RUSIJA PONOVNO PRIVLAČE ULAGAČE
Ulagači sa Zapada skloni rizičnim poslovnim potezima napokon su podigli pogled s Kine i Indije i ponovno otkrivaju zanimljive prilike za ulaganja u tehnološke kompanije u Rusiji i srednjoj Europi, konstatira The Businesweek.Najmanje 500 milijuna dolara već je namijenjeno ulaganjima u tu regiju, čija gospodarstva bilježe visoke stope rasta. Globalne korporacije, koje vide velik potencijal u zemljama na području nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, spremnE su uložiti i daleko veće svote.
Kreativni razvoj
Zahvaljujući kreativnim i talentiranim stručnjacima na području tehnologije i godišnjim stopama rasta BDP-a u rasponu od šest do devet posto, istočna Europa našla se na samom vrstu liste velikih i malih ulagača.
Neki ulagači predviđaju i da bi Rusija i regija srednje i istočne Europe uskoro mogle konkurirati Indiji i Kini kada je u pitanju pojava novih tehnoloških kompanija. Naime, Indija je postala globalno čvorište za podizvođenje poslovnih operacija u sektoru informatičke tehnologije ali temeljna istraživanja i razvoj novih proizvoda ne spadaju među njezine specijalnosti. Rusi, Poljaci i Rumunji ističu se pak upravom takvom vrstom kreativnog razvoja koji je potreban novim tehnološkim kompanijama da bi se mogle pohvaliti značajnim inovacijama, tvrde ulagači.
Srednja i istočna Europa već prednjače u odnosu na Kinu i Indiju, tvrdi Scott Maxwell, suosnivač OpenView-a koji je u tu regiju uložio 30 posto sredstava iz svog fonda za globalnu tehnologiju, vrijednog 100 milijuna dolara. "Tehnologije su sofisticiranije", tumači Maxwell.
Regija nudi vrlo povoljne prilike za poslovanje, uz velike izglede za uspjeh u izvozu proizvoda i tehnologija novih kompanija u sve zemlje svijeta. Neki smatraju da vrijednost njihovih tehnoloških kompanija iznosi tek 10 posto njihovih pandana u SAD-u. "Možete uložiti vrlo malo i ostvariti ogromne prinose ako nova tehnologija postigne uspjeh", ističe Richard Stokvis iz londonske investicijske banke Europa Ventures i stručnjak za medicinsku tehnologiju koji savjetuje ulagače u regiju srednje i istočne Europe.
U žarištu pozornosti trenutno je Rusija, zahvaljujući između ostalog i velikom broju potrošača u Rusiji i njihovoj sve većoj kupovnoj moći. Ulagačima se sviđa živahno rusko tržište usluga koje se pružaju putem interneta i mobilnih telefona. Razmjere zarade od opsluživanja 150 milijuna ruskih potrošača zorno pokazuju poslovni rezultati kompanija poput Yandex-a i Ozona, ruskih inačica Google-a i Amazon.com-a.
No, ulaganje u Rusiju još uvijek povlači za sobom i popriličan rizik te je za neke ulagače sa Zapada i dalje strogi tabu, ponajprije zbog raširene korupcije, učestalih promjena zakona i konkurencije lokalnih kompanija. "Jedan od razloga za izbjegavanje Rusije jest velika količina ruskog kapitala u opticaju", tumači Pekka Santeri Maeki, izvršni direktor 3TS Capital Partners Ltd. koji izbjegava rusiju i preferira srednju Europu i upravo sklapa sporazuma s dvije nove rumunjske tehnološke kompanije.
Deficit sposobnog upravljačkog kadra
Srednja Europa pak nesumnjivo ima brojne sjajne stručnjake i obećavajuće tehnologije koji tek trebaju zablistati u punom sjaju. Primjerice, njujorški je ulagač Martin Jasinski prošle godine posjetio 50 kompanija u Poljskoj i bio impresioniran Medicalgorithmicsom, kompanijom čiji je prenosivi elektrokardiogramski monitor nedavno dobio dozvolu za prodaju na tržištu. Riječ je o uređaju kojim liječnici bežičnim putem dobivaju podatke o pacijentu. New Europe Venture, fond vrijedan 50 milijuna dolara specijaliziran za ulaganja u istočnu Europu, nedavno je odlučio usmjeriti svoje prvo ulaganje upravo u tu poljsku kompaniju.
Iako regija obiluje talentima na području tehnologije, njezinim kompanijama često nedostaje sposoban upravljački kadar. Stoga im pojedini ulagači nude svoje financijske i marketinške stručnjake. Tako su američki i europski financijeri LogMeIn-a, mađarskog proizvođača popularnog softvera za daljinski pristup osobnim računalima, zatražili od te kompanije da preseli marketinški odjel u Boston, što joj je pomoglo da se nađe na dobrom putu da u ovoj godini ponovno udvostruči prihode od prodaje na 40 milijuna dolara.
Jedno od ugodnih iznenađenja za ulagače jest i Varšavska burza na kojoj je prošle godine 38 kompanija početnim ponudama dionica prikupilo ukupno1,9 milijardi dolara. Time se Varšavska burza našla na drugom mjestu u Europi, odmah iza Londonske a njezin je burzovni indeks porastao za čak 42 posto.
NOVA EUROPA
EU I TURSKA - NE GASITE SVJETLA!
Da se nad odnosima Turske i Europske unije (EU) ne bi ugasila svjetla a Ankarinu molbu za ulazak u punopravno članstvo toga bloka progutao mrak, EU i Turska okrenule su se intenzivnom razvoju svoje strateške energetske suradnje. S tim u vezi prije nekoliko je tjedana održana konferencija na visokoj razini, kojoj je jedan od zadataka bio ukazati na sve važniju ulogu tog problematičnog EU kandidata kao energetskog mosta između Europe, Bliskog Istoka i Kaspijskog bazena, piše novinska agencija Reuters.U vrijeme kada izbor novog francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja - inače velikog protivnika ulasku Turske u EU - pridonosi produbljenju sumnji u Ankarine šanse za priključenje tom 27-članom bloku, europski povjerenik za proširenje Olli Rehn odlučio se za strategiju stavljanja posebnog naglaska na energetiku kao na ključni razlog za nastavak pregovora. Komentirajući održanu konferenciju, Rehn je kazao kako se radi o "bitnom znaku zajedničkih strateških interesa EU i Turske, te važnom signalu nastavka procesa priključenja".
Članstvo ili...
Turski ministar za energetiku Hilmi Guler tom je prilikom s ponosom ukazao na mrežu naftovoda i plinovoda - nekih postojećih, nekih u fazi gradnje, a nekih još uvijek tek u planu - na karti Turske. Prema njegovim riječima, Turska polako postaje četvrti ključni europski energetski koridor, koji pridonosi diversifikaciji europskih izvora energije i usklađivanju protoka nafte i plina iz Rusije, Sjeverne Afrike te sa Sjevernog mora.
Dio njegove argumentacije je prošle godine stavljen u pogon naftovod Baku-Ceyhan, kojim se dnevno do Mediterana transportira milijun barela azerbejdžanske nafte. Njegovo postojanje pridonosi popuštanju ruskog stiska nad kaspijskim izvoznim rutama.
Najavljeni plinovod Nabucco transportirat će plin iz Irana, Iraka, kaspijske regije te moguće iz Rusije, preko Bugarske, Rumunjske i Mađarske, do Austrije. Također, istraživanja pokazuju da će EU, unatoč ambicioznim ciljevima vezanim uz ostvarenje veće energetske učinkovitosti i prelazak na obnovljiva goriva, postajati sve ovisniji o uvozu ugljikovodika, osobito iz Rusije.
Kako su odnosi između Bruxellesa i Moskve zategnuti oko niza nesuglasica, te s razvojem duboke nelagode u Europi zbog stiska ruskog plinskog monopola nad plinovodima i opskrbom, argumenti za prihvaćanje Turske možda bi ipak mogli prevagnuti.
No, stvari nisu tako jednostavne. Kao prvo, EU može - i uvozi - naftu i plin iz Turske i bez toga da se ta zemlja nalazi u njezinom članstvu. Također, niti jedan od drugih europskih dobavljača energenata nije kandidat za ulazak u članstvo EU.
Osim toga, skeptičnu bi europsku javnost moglo biti teško uvjeriti na prihvaćanje te siromašne, sekularne ali većinski muslimanske zemlje sa 74 milijuna stanovnika "samo" zbog njezine geostrateške važnosti kao energetskog središta na granici Europe, Bliskog Istoka i Azije.
...tek energetsko partnerstvo?
Film prikazan na konferenciji koji pokazuje istambulski viseći most na Bosporskom tjesnacu sa sloganom "Zakoračite na drugi kontinent" čak kao da nesvjesno podsjeća na Sarkozyjevu tvrdnju da Turska nije Europa. Turske pregovore o priključenju već usporavaju sukobi s Grčkom oko Cipra. Domaće napetosti između vojske i vlade koju protivnici optužuju za prikriveni fundamentalni islamizam također dovode u pitanje turske europske vjerodajnice.
EU, doduše, poziva Tursku da postane punopravna članica Europske energetske zajednice, koja oblikuje siguran pravni okvir za ulaganja, konkurenciju i regulaciju. No, Ankara je neodlučna, djelomice zbog toga što strahuje od razdvajanja energetske suradnje od svojeg procesa za priključenje Uniji, ali i zato što vjeruje da kao ne-članica neće biti tretirana kao ravnopravni partner.
Guler je jasno dao do znanja da Turska ima ambicije postati više nego samo tranzitna zemlja, te se nada da će i sama postati izvoznicom plina. EU dužnosnici su, međutim, skeptični. Prema diplomatskim izvorima, Turci su inzistirali na brisanju spominjanja energetskog partnerstva čak i iz zajedničkog priopćenja s konferencije - sama ta riječ postala je poput otrova, zato što Sarkozy od EU zahtijeva da Ankari, umjesto punopravnog članstva, ponudi privilegirano partnerstvo.
Turskoj je, istakao je Guler, potrebno tranzicijsko razdoblje radi provedbe većih ulaganja u svoj brzo-rastući energetski sektor prije nego stavi svoj potpis na sporazum o priključenju energetskoj zajednici. Prema riječima jednog turskog dužnosnika, Ankara traži zajamčenu jednakopravnu ulogu u donošenju odluka i rješavanju sukoba, te neće pristati na de facto odredbe iz Bruxellesa. Također želi desetogodišnje razdoblje izuzeća od planiranog EU smanjenja emisija stakleničkih plinova i sheme trgovanja emisijama.
Međutim, dužnosnici EU, kao i turski i europski industrijalci, tvrde kako je u interesu Turske priključiti se energetskoj zajednici sada, kako bi si osigurala oko 100 milijardi eura ulaganja potrebnih za ispunjenje energetskih potreba svojeg rastućeg gospodarstva u idućih deset godina.
Tursko industrijsko udruženje Tusiad izuzetno je kritično spram sporosti vlade u procesu privatizacije i liberalizacije energetskog sektora, te je upozorilo na mogućnost većih manjkova električne energije u odsustvu značajnijih privatnih i inozemnih ulaganja.
POSLOVNI IZAZOVI
JEFTINE KARTE I BRZI VLAKOVI - NOVI LUKSUZ MODERNOG PUTOVANJA
Jeftine karte i brze prekogranične veze s Francuskom samo par tjedana pred početak ovogodišnje ljetne sezone godišnjih odmora nova su strategija njemačkih željeznica čiji je cilj ponuditi prihvatljivu alternativu putovanju zrakoplovom i motornim vozilima, piše novinska agencija Dpa.Prema riječima izvršnog direktora Deutsche Bahna Hartmuta Mehdorna, cilj je posebnom ponudom karata, po cijeni od 29 eura na više, ljudima približiti putovanje vlakom kao prihvatljivu i isplativu alternativu putovanju automobilima ili zrakoplovima, s obzirom na snažan rast cijena benzina.
Tako će od sada njemački brzi vlakovi ICE (InterCityExpress) do Pariza putovati novim milijardu eura vrijednim francuskim tračnicama brzinom od 320 kilometara na sat, dok će ICE-ov francuski pandan TGV (Train a grande vitesse) po prvi puta prijeći rijeku Rajnu.
Konkurencija otvara nove prilike
Za lokalna tržišta nova suradnja ujedno znači i novu konkurenciju - ICE bi mogao privući više francuskih putnika, dok će njemački putnici dobiti priliku provozati se TGV-om. Dosad je, naime, konkurencija među operaterima vlakova na dugim relacijama bila minimalna.
No, u pokretanju francusko-njemačke željezničke veze obje strane računaju na obostranu veliku spremnost na suradnju. "Europske vodeće željeznice ujedinjuju snage po prvi puta", kazao je Mehdorn prilikom ceremonije simboličnog otvaranja linije krajem svibnja. "Zajedno, privući ćemo nove korisnike", kazala je njegova francuska kolegica Anne-Marie Idrac.
Dvije kompanije međusobno dijele upravljanje novim linijama, koje će značajno skratiti dosadašnje 6-satno putovanje do Pariza. ICE sada tu relaciju prelazi za 4 sata i 11 minuta, a od prosinca put će biti još kraći - svega 3 sata i 49 minuta, sjevernom rutom od Frankfurta do Pariza. TGV vozi južnim putem od Stuttgarta do Pariza, u trajanju od 3 sata i 39 minuta.
Je li dovoljna potražnja za takvim brzim konekcijama tek će se vidjeti. Očekivanja su, dakako, velika - do 2012. očekuje se 50-postotni rast broja putnika, na 1,5 milijardu putnika godišnje na međunarodnim rutama.
Određene su izmjene planirane i na nacionalnim rutama s obje strane granice: ICE se neće zaustavljati samo na pariškom Gare de l'Estu, već i na još dvije nove stanice u pokrajini Loreni - gradu Forbachu nedaleko granice s 23.000 stanovnika, te još jednoj stanici između Metza i Nancyja. TGV će, pak, svojoj mreži pridodati okrug Karlsruhe, koji broji 300.000 stanovnika, u pokrajini Baden-Wurttemberg. Od prosinca bi se trebao početi zaustavljati i u gradovima Ulm, Augsburg i Muenchen.
Budući da vlakovi ICE i Intercity još uvijek češće voze, sjajni srebrni TGV-ovi vjerojatno neće privući ogroman broj novih putnika. No, to će najviše ovisiti o tome u kojoj mjeri putnicima bude odgovaralo njihovo vrijeme polaska. "Konkurencija te drži budnim", kaže Karl-Peter Naumann, predsjednik putničkog saveza Pro Bahn. Željeznički stručnjak Heidi Tischmann iz Travel Club Germany također smatra da je dobro da njemački putnici shvate da postoje i drugi vlakovi koji voze na dugim relacijama. Iako konkurenti Deutsche Bahna imaju 15-postotni udjel u lokalnom i regionalnom tržištu, njihov je udjel na tržištu dugih ruta manji od jedan posto.
Novi luksuz putovanja
Uz pomoć posebnih tarifa Deutsche Bahn planira popuniti u prvome redu one ICE i Intercity vlakove čiji kapaciteti zasad nisu u potpunosti iskorišteni. Do kraja godine u ponudi će se naći 750.000 voznih karata mjesečno, najavljuje ta državna kompanija. Zavisno o ruti i vremenu polaska, karte će stajati između 29 i 69 eura na Internetu, te između 34 i 74 eura na prodajnim mjestima, a vrijedit će za jedno putovanje.
Iza svega stoji dobro promišljena računica: posebne ponude uvijek privuku one vječito u potrazi za boljom ponudom, iako redovne cijene posljednjih godina rastu, i to ne samo zbog rasta cijene goriva. Najrecentnija poskupljenja 1. siječnja povisila su cijene voznih karata za duge relacije u prosjeku za 5,6 posto.
No, Mehdorn već gleda dalje od nove sheme jeftinih karata, bacajući oko na strogo zapečaćeno francusko tržište. "Zašto naši ICE-vi ne bi vozili na regionalnoj ruti u Francuskoj u suradnji sa SNCF-om (Societe Nationale des Chemins de fer Francais)?", pita on.
ICE-ovi vlakovi nude doista potpuni komfor putovanja, uključujući čak i električne priključke u vagonima prve i druge klase. No, ni Francuzi ne zaostaju - već pripremaju svoje TGV-e za nove istočne rute: interijer je dobio nove boje - presvlake za sjedala su u crvenim i blijedo zelenim tonovima, a i više je mjesta za noge.
VIJESTI TJEDNA
Štednim žaruljama u hrvatskim kućanstvima do uštede 400 GWh struje
Kada bi se u svim hrvatskim kućanstvima klasične žarulje zamijenile štednima uštedjelo bi se više od 400 gigavat-sati (GWh) električne energije godišnje, odnosno više od dva posto ukupne potrošnje energije, procjenjuju u Energetskom institutu Hrvoje Požar (EIHP).
Prema procjenama EIHP-a, na rasvjetu u kućanstvima u Hrvatskoj trenutno se troši oko 550 GWh električne energije na godišnjoj razini, a prelaskom na štedne žarulje ukupna potrošnja bi se snizila na 150 GWh.
"Ovisno o vrsti i tipu štednih žarulja, deklarirane uštede u potrošnji i instaliranoj snazi za istu ili sličnu količinu svjetla bile bi četiri do šest puta, uz znatno dulji vijek trajanja", kazao je Filip Prebeg iz EIHP-a.
Po nekim procjenama, energetska efikasnost štednih rasvjetnih tijela pet do šest puta je veća od efikasnosti klasičnih rasvjetnih tijela. Iako su štedne žarulje skuplje od običnih, traju i do deset puta duže.
Nedavno su proizvođači žarulja u Europi pokrenuli inicijativu da postupno do 2015. izbace s europskog tržišta neefikasne klasične žarulje i zamijene ih štednima. Prema njihovim procjenama, to bi emisiju ugljičnog dioksida za koju je odgovorna rasvjeta u kućanstvima smanjilo za 60 posto i dovelo do uštede od oko sedam milijardi eura u EU.
Neke inicijative u tom smjeru bile su pokrenute i Hrvatskoj, primjerice u Istri "Jedna štedna žarulja po domaćinstvu", kažu u EIHP-u. Naglašavaju da će s porastom cijene električne energije i smanjenjem cijene štednih izvora svijetla kao i porastom ekološke osviještenosti ljudi sigurno porasti udio takve rasvjete.
Energetska učinkovitost jedan je od ključnih elemenata novog pristupa u energetskoj politici EU-a. Europska komisija usvojila je u listopadu prošle godine akcijski plan kojim je predviđeno niz mjera za bolju iskorištenost energije, što između ostalog obuhvaća efikasnije kućanske aparate, bolju toplinsku izolaciju zgrada te uštede u proizvodnji i prijenosu energije. Štedne žarulje obuhvaćene su nacionalnim energetskim programima za energetsku efikasnost, tako da se i u Hrvatskoj može očekivati sustavno odbacivanje klasične rasvjete, ističu u EIHP-u.
EU sufinancira uspostavu prve lokalne energetske agencije u Hrvatskoj
Međimurska županija uskoro će dobiti lokalnu energetsku agenciju, prvu takve vrste u Hrvatskoj, za čije osnivanje se očekuje da će Europska Unija izdvojiti 150.000 eura, doznaje se iz Regionalne razvojne agencije Međimurje, Redea.
U sklopu programa Europske Unije "Inteligentna energija u Europi" (IEE) nedavno je odobren projekt osnivanja Međimurske energetske agencije, ukupne vrijednosti 300.000 eura. Očekujemo da ćemo iz EU-a za tu svrhu dobiti oko 150.000 eura bespovratnih sredstava, kazao je Matija Derk, direktor agencije Redea koja je pripremila projekt za potrebe Međimurske županije.
Agencija će imati zadatak pripremiti energetski akcijski plan za županiju, jačati svijest građana o energetskoj učinkovitosti te pomagati u pripremi projekata vezanih uz obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost.
Prije podnošenja projektne prijave za dobivanje financijske pomoći iz EEI Redea je prvo morala osigurati podršku Međimurske županije kao prijavitelja projekta, budući da su uvjeti natječaja nalagali da prijavitelj bude jedna od javnih institucija koja pokriva više od 100.000 stanovnika. Slijedilo je pronalaženje partnera iz europskih zemalja, te partnera na nacionalnoj i lokalnoj razini.
Projekt Međimurske energetske agencije prijavljen je na natječaj u sklopu konzorcija kojeg čine tri partnera. Pritom je španjolski grad Lleida glavni koordinator, a uz Međimursku županiju partner u prijavi bio je i francuski Montpellier.
"Projekt je već ušao u fazu pregovaranja i definiranja konačnog proračuna, nakon čega slijedi potpisivanje financijskog sporazuma", rekao je Derk..
Tim projektom Međimurje snažnije istupa prema fondovima EU kroz jačanje kapaciteta i administrativnih sposobnosti za rad na području obnovljivih izvora energije. Njegova krajnja svrha je stvaranje jezgre stručnjaka koji će raditi na projektima vezanim uz energetska pitanja.
Inače, regionalne i lokalne energetske agencije u EU osnivaju se radi potpore prelasku na održive energetske sustave. Trenutno u Europi postoji oko 380 regionalnih i lokalnih energetskih agencija. Ukupna sredstva na raspolaganju u sklopu IEE programa u 2007. iznose 52 milijuna eura, od čega je tri milijuna eura bilo za osnivanje novih lokalnih i regionalnih energetskih agencija. Projekti u sklopu IEE sufinanciraju se do maksimalno 75 posto vrijednosti.
Potrošnja na oružje i dalje raste širom svijeta - institut za mir
Potrošnja na naoružanje dosegnula je u 2006. novi rekord od čak 1.204 milijardi dolara, zahvaljujući ponajprije SAD-u i njegovom ratu protiv terorizma, objavio je u ponedjeljak ugledni švedski institut za mir SIPRI.
Time je potrošnja porasla za 3,5 posto u odnosu na 2005., odnosno 37 posto u desetogodišnjem razdoblju od 1997. do 2006., navodi se u SIPRI-jevom godišnjaku za 2007.
Udio SAD-a u rastu potrošnje iznosi 62 posto odnosno 26 od ukupno 39 milijardi dolara za koliko je potrošnja povećana u odnosu na prethodnu godinu.
SAD zauzima vodeće mjesto po potrošnji za naoružanje u svijetu dok su se na drugom, trećem i četvrtom mjestu našli Velika Britanija, Francuska, Kina i Japan, s odgovarajućim udjelima u rasponu od četiri do pet posto, objavio je SIPRI.
Zapadna Europa i središnja Amerika jedine su regije u svijetu koje istodobno bilježe pad potrošnje na naoružanje u 2006. Rusija je pak prošle godine povećala potrošnju za gotovo 12 posto a sam trend povećanja započeo je 1998., ističu u mirovnom institutu.
Ukupna vrijednost oružja koje je u 2005. (posljednja godina za koju je SIPRI prikupio podatke) prodalo 100 vodećih svjetskih proizvođača iznosila je u 20 milijardi dolara. Od tih 100 kompanija njih 40 ima sjedište u SAD-u a njihov udio u prodaji oružja u svijetu iznosi 63 posto. U Europi sjedište imaju 32 kompanije, s udjelom u prodaji u svijetu od 29 posto dok je njih devet smješteno u Rusiji, s udjelom u prodaji od dva posto. Većina preostalih ima sjedište u Japanu, Izraelu i Indiji.
SAD i Rusija bili su u razdoblju od 2002. do 2006. najveći izvoznici oružja u svijetu, s udjelom od po 30 posto. Najveći su pak uvoznici Kina i Indija a u toj se skupini još ističu i Izrael, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Prošle je godine u svijetu zabilježeno 17 većih oružanih sukoba, s više od tisuću ubijenih, a na žalosnoj ljestvici regija s najvećim brojem sukoba prednjači Azija.
SIPRI-jev godišnjak sadrži i poglavlja o mirovnim operacijama koje su također zabilježile rekord, ali u kategoriji angažiranog osoblja i pokušaja da se ograniči širenje nuklearnog oružja.
Mandelson poručio da je kineski vanjskotrgovinski višak neodrživ
Snažan rast kineskog viška u vanjskotrgovinskoj bilanci jednostavno je neodrživ, prenosi londonski The Financial Times izjavu povjerenika EU za trgovinu Petera Mandelsona.
Time je Mandelson komentirao najnoviji službeni podatak iz Kine da je višak u vanjskotrgovinskoj bilanci u svibnju iznosio ukupno 22,45 milijardi dolara (16,82 milijarde eura), što je gotovo 75 posto više u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
Kineska carinska uprava istaknula je da je izvoz u svibnju porastao na godišnjoj razini za 28,7 posto dok je stopa rasta uvoza u istom razdoblju iznosila 19,1 posto.
Povjerenik EU izjavio je da će od kineskog ministra trgovine Boa Xilaija zatražiti konkretne mjere, pridruživši se ocjeni američkih dužnosnika da će takvi podaci dodatno potkrijepiti zahtjeve na Zapadu za uvođenjem protekcionističkih mjera od kineskog uvoza.
U kategoriji razvijenih zemalja kineske kompanije bilježe najveći rast trgovine s onima u Europi gdje je stopa rasta na bilateralnoj razini iznosila 29 posto na godišnjoj razini u petomjesečnom razdoblju zaključno sa svibnjem.
Trgovina raste tempom od 15 milijuna eura po sekundi i do kraja godine kineski će višak dosegnuti ukupno 170 milijardi eura, dobrim dijelom zahvaljujući politici kineske vlade, upozorio je Mandelson.
Nepotrebni carinski propisi i zaštita kineskog tržišta usluga neprihvatljivi su, naglasio je, ukazavši da je samo sedam od ukupno 20 tisuća licenci za poslovanje u kineskom sektoru telekomunikacija pripalo strancima.
Peking nije učinio dovoljno kako bi zakočio takve trendove i međusobni odnosi se nalaze na raskrižju zaključio je povjerenik EU, dodavši da osobno preferira dijalog i suradnju ali i da vladama i kompanijama u EU ponestaje strpljenja.
Lobisti ne pristaju na veću transparentnost
Ambiciozan plan za uvođenje veće transparentnosti nad zakonodavne procese Europske unije lobisti su doveli u pitanje priopćenjem kako se nisu spremni pridružiti predloženom dobrovoljnom registru podataka o svojoj djelatnosti u Bruxellesu.
Procjenjuje se da se u Bruxellesu - središtu političkog odlučivanja Europske unije nalazi oko 15.000 lobista. Europska komisija prijedloge novih zakona koji se tiču 490 milijuna državljana tog 27-članog bloka prosljeđuje na usvajanje Europskom parlamentu i zemljama članicama Unije.
Mnoge među lobističkim tvrtkama u tvrtke za odnose s javnošću i nije uvijek posve očito tko su zapravo njihovi klijenti te koliko novaca troše.
Europski povjerenik za sprječavanje korupcije Siim Kallas zatražio je od lobista, nevladinih organizacija i odvjetničkih tvrtki da od iduće godine dobrovoljno prijavljuju koga predstavljaju, koji su ciljevi njihovog lobiranja te koliko to naplaćuju.
No, Society of European Affairs Professionals priopćio je da predložena inicijativa ne sadrži jasnu definiciju lobiranja te posve zaobilazi pitanje povjerljivosti podataka o klijentima i transakcijama.
Kallas ipak dobrovoljnom sustavu - koji će uključivati pravila ponašanja za tu industriju - namjerava dati šansu, prije nego se okrene razmatranju uvođenja obveznog sustava.
IEA podigla procjene svjetske potražnje za naftom u 2007.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) podigla je u utorak svoje procjene svjetske potražnje za naftom u ovoj godini za dva posto, na 86,1 milijun barela nafte dnevno, upozorivši na mogućnost nedostatnih isporuka na svjetskom tržištu nafte u drugoj polovini godine.
"Globalna potražnja za naftnim proizvodima revidirana je naviše, na 86,1 milijun barela dnevno u 2007.", objavila je IEA. "Procjenjuje se da će svjetska potražnja za naftom u 2007. porasti za dva posto odnosno za 1,7 milijuna barela dnevno", stoji u mjesečnom izvješću IEA.
Prošli mjesec IEA je smanjila svoje procjene globalne potražnje za naftom u 2007. za 100.000 barela nafte dnevno u odnosu na svoje procjene u travnju, na 85,7 milijuna barela, zahvaljujući blagom vremenu na sjevernoj hemisferi i nešto nižoj procjeni potražnje u Kini. No upozorila je da bi cijene nafte mogle ove godine porasti budući bi se isporuke mogle smanjiti.
IEA u svojem najnovijem izvješću ponavlja da će se svjetsko tržište nafte suočiti s nedostatnim isporukama u drugoj polovini godine, te da postoji rizik daljnjeg rasta cijena sirove nafte.
"Postoje dakako i neizvjesnosti koje bi mogle izazvati promjene na tržištu. Nigerija, geopolitika, gospodarski rast i vrijeme mogli bi izazivati kretanja u oba smjera", kaže IEA u svojem izvješću, u kojem još dodaje kako je teško izbjeći zaključak da će na tržištu isporuke biti nedostatne u drugoj polovici godine.
UN-ove agencije u borbi protiv rada djece u poljoprivredi
Tri agencije Ujedinjenih naroda (UN) u utorak su se pridružile dvjema međunarodnim istraživačkim organizacijama, udrugama proizvođača te sindikatima radnika u kampanji za suzbijanje korištenja rada djece u poljoprivredi.
"Rad djece u poljoprivredi problem je ruralnog siromaštva i mora ga se rješavati rješenjima koja potiču razvoj", kazao je David King, glavni direktor Međunarodnog udruženja poljoprivrednih proizvođača (IFAP). "Uspješna borba protiv gladi i siromaštva zahtijeva dobro organizirane partnere za rad", dodao je.
IFAP je globalna mreža koja povezuje poljoprivrednike iz razvijenih i zemalja u razvoju u utvrđivanju zajedničkih prioriteta.
Šest tijela, obilježavajući UN-ov Svjetski dan protiv rada djece tijekom održavanja godišnje konferencije Međunarodne organizacije rada (ILO), potpisalo je sporazum za pokretanje partnerstva s ciljem rješavanja toga problema.
Stručnjaci ističu kako oko 70 posto od procijenjenih ukupno 218 milijuna djece radnika u svijetu prema posljednjim podacima UN-a u 2004. radi u poljoprivredi, a od čega je njih 132 milijuna u dobi od pet do 14 godina.
Mnogi od njih rade na poslovima koji mogu narušiti njihovo zdravlje ili dovesti do ozbiljnih nezgoda među kojima i gubitak udova, te uključuju kontakt s otrovnim pesticidima, korištenje opasnih alata za rezanje, rad u uvjetima ekstremno visokih temperatura ili dugi radni dan.
Djeca pomažu u proizvodnji žitarica, kakaa, kave, voća, šećera, palminog ulja, riže, čaja, duhana i povrća što se konzumira u bogatijim zemljama, navodi ILO u svojem priopćenju. Također su zaposleni za uzgoj stoke, čuvanje stada i u proizvodnji sirovina kao što je pamuk.
Partnerstvo ima za cilj promovirati primjenu zakona o dječjem radu ILO-a, posebice protiv opasnog rada u poljoprivredi, skrenuti pozornost političara na pitanja dječjeg rada te promovirati zapošljavanje mladih u ruralnim područjima.
"Ključno za smanjenje dječjeg rada u poljoprivredi je stvaranje snažnih ruralnih sindikata, ponajprije organizacija poljoprivrednika", konstatirao je King.
Potrošači vladaju Internetom, zaključili sudionici kongresa o marketingu
Potrošač je danas gazda na internetu i uskoro će dokrajčiti gotovo 50-godišnju vladavinu masovnih medija, televizije, izdavača i telefonskih operatera, zaključili su sudionici prvog paneuropskog kongresa o digitalnom marketingu, pišu europski mediji.
Kongres je održan u razdoblju procvata industrije internetskog marketinga čiji su prihodi prošle godine porasli za čak 35 posto, za ukupno 6,9 milijardi dolara.
U Europi prednjači Velika Britanija s najvećim udjelom potrošnje na oglašavanje putem interneta u ukupnim troškovima oglašavanja od čak 39 posto, pokazala je studija provedena u 13 europskih zemalja. U tri članice EU, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Danskoj, udio oglašavanja putem interneta premašio je u 2006. u ukupnom oglašavanju razinu od 10 posto.
No, potpredsjednik kompanije za istraživanja na području tehnologije i tržišta Forrester's Jaap Favier upozorio je da potrošači više ne slušaju ni oglašivače ni medije.
Naime, podaci pokazuju da 40 posto potrošača vjeruje drugim potrošačima i oslanja se na njihove ocjene i preporuke u razmjeni informacija putem interneta dok samo pet posto njih vjeruje oglasima na pretraživaču Google.
Sudionici prošlotjednog kongresa, koji je organizirao Međunarodni ured za oglašavanje IAB-Europe, zaključili su da sektor doživljava promjene kao i svi ostali.
"U novom modelu utjecaj se premješta na bazu, odnosno same potrošače. On predstavlja izazov za postojeće info-kapitaliste, vlasnike intelektualne imovine i svjedoci smo žestoke bitke gusara i etabliranih igrača", poručio je francuski internetski guru Joel de Rosnay, inače molekularni biolog i profesor na američkom Massachusettskom Institutu tehnologije.
"U konačnici će digitalne tehnologije podariti moć proletarijatu i pokrenuti revoluciju, koja će biti brža i dublja u svojim političkim, socijalnim i poslovnim implikacijama ali će sa sobom donijeti i sasvim nove probleme", zaključio je de Rosnay.
Maloprodavači zadovoljni; EU neće produljiti kvote za uvoz tekstila iz Kine
Europske maloprodajne kompanije izrazile su zadovoljstvo odustajanjem Europske komisije od produljenja kvota za uvoz tekstila iz Kine nakon njihova isteka krajem ove godine.
Trgovinski čelnici EU i Kine potvrdili su da neće mijenjati sporazum iz 2005. koji predviđa ukidanje kvota krajem ove godine.
"Ovo je vrlo ohrabrujuća vijest za potrošače u cijeloj Europi. Maloprodajne kompanije mogu pokrenuti cikluse kupovine kolekcija za sljedeće proljeće i ljeto, znajući da nisu na pomolu nove trgovinske prepreke", kazao je Alisdair Gray, ravnatelj Britanskog maloprodajnog konzorcija koji predstavlja supermarkete i robne kuće.
Spor oko kvota za tekstil izbio je 2005. nakon što je poplava kineskih odjevnih proizvoda i tekstila potaknula EK da pokrene pregovore s Kinom o utvrđivanju kvota za uvoz te kategorije proizvoda. Kvote su brzo popunjene pa se uvezena roba počela gomilati u lukama prije pregovora o novim trgovinskim ograničenjima.
Neke članice EU, poput Italije, nadale su se da će Bruxelles ipak produljiti kvote.
Povjerenik EU za trgovinu Peter Mandelson kazao je da će Bruxelles i Peking sljedeće godine pozorno pratiti trgovinu između dva partnera.
EU ukida sve subvencije na izvoz mliječnih proizvoda
Europska unija (EU) na putu je ukidanja svih subvencija na izvoz mliječnih proizvoda, gotovo 40 godina nakon njihova uvođenja, najavila je Europska komisija a prenio europski tisak.
Odbor za upravljanje industrijom mliječnih proizvoda, koji okuplja stručnjake EU i zemalja članica, odlučio je ukinuti povrat novca za izvoz maslaca i sira, posljednji u nizu proizvoda za koje to još nije učinjeno.
Izvozne subvencije za mliječne proizvode uvedene su 1968. kako bi se pomoglo proizvođačima iz EU da svoje proizvode prodaju na globalnom tržištu gdje nisu bili konkurentni. Temelje se na razlici između cijene na svjetskom tržištu i više zajamčene cijene u EU.
Taj je mehanizam često od strane nevladinih udruga optuživan kao razvojno sredstvo koje radi na štetu najsiromašnijih poljoprivrednika u svijetu.
Subvencije na izvoz mliječnih proizvoda progresivno se ukidaju od sredine 2006. Dijelom je to rezultat reformi Zajedničke poljoprivredne politike, no najvećim je dijelom posljedica izvanrednih okolnosti na unutarnjem i svjetskom tržištu, navodi se u izvješću EK, koje aludira na visoke cijene na svjetskom tržištu.
U 2005. subvencije su dosegnule rekordnih 1,14 milijardi eura, dok su cijene na svjetskom tržištu bile niske, kazao je Michael Mann, glasnogovornik povjerenice EK za poljoprivredu Mariann Fischer Boel. Po njegovim riječima, odluka o ukidanju subvencija još mora biti formalno usvojena.
VIJESTI IZ KOMPANIJA
SAD prijeti austrijskom OMV-u sankcijama zbog poslovnih planova u Iranu
SAD je zaprijetio sankcijama austrijskom naftnom i plinskom koncernu OMV ako konkretizira svoje planove o otvaranju ogromnog plinskog polja u Iranu, izvijestila je u četvrtak austrijska radio-postaja ORF.
Ako OMV ugovorom fiksira postojeće pismo namjere o razvoju velikog plinskog polja u Iranu, na snagu bi mogao stupiti američki Zakon o sankcijama za poslovanje u Iranu, upozorio je u razgovoru za austrijsku državnu radio-postaju ORF glasnogovornik američkog ministarstva vanjskih poslova Sean McCormick.
Time bi se ograničio OMV-ov izvoz u SAD kao i njegov uvoz tehničke opreme iz te zemlje. Navedeni je američki zakon usmjeren protiv poduzeća koja u iranski energetski sektor ulože više od 15 milijuna eura. Po navodima iranske strane volumen planiranog OMV-ova projekta iznosi 20 milijardi eura.
Američko ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je da razgovara o tom pitanju s austrijskom vladom a dužnosnici su već posjetili OMV.
Glasnogovornik austrijske kompanije Thomas Huemer naglasio je da u Iranu već posluje više europskih kompanija, poput Shell-a, Statoil-a i Repsol-a. "Kao europska kompanija moramo poštivati sve zakone i propise koji nas se tiču, a to su austrijski i zakoni Europske unije te - samo se po sebi podrazumijeva - sve odluke Ujedinjenih naroda. To je naš put", zaključio je Huemer.
U međuvremenu je potpredsjednik frakcije europskih socijaldemokrata (SPE) u Europskom parlamentu Hannes Swoboda najavio da će postaviti pitanje američke prijetnje sankcijama OMV-u zbog poslovnih projekata u Iranu pred zastupnicima u Strasbourgu.
"Europska komisija i Vijeće EU trebali bi SAD-u napokon jasno dati do znanja da europske kompanije moraju poštivati samo zakone pojedinih članica i zakone EU. Svaki je pokušaj ekstrateritorijalne primjene američkih zakona neprihvatljiv", naglasio je Swoboda.
Četiri globalne banke odgovarat će pred sudom zbog stečaja Parmalata
Milanski istražni sudac Cesare Tacconi donio je u srijedu odluku o podizanju optužnice protiv Citigroupa, UBS-a, Deutsche Bank i Morgan Stanleya zbog stečaja talijanske prehrambenog koncerna Parmalat iz 2003.
Banke su optužene da su emitirale Parmalat-ove obveznice iako su bile upućene u financijske probleme koncerna sa sjedištem u Parmi. Popis optuženih obuhvaća uz same banke i 13 njihovih menadžera.
Optužnica protiv četiri banke tek je jedan u nizu sudskih postupaka kojima se nastoji utvrditi odgovornost za stečaj mljekarske kompanije, uzrokovan dugom u vrijednosti 13 milijardi dolara. Smatra se i najvažnijom jer se temelji na tvrdnji o kriminalnom udruživanju i umjetno izazvanom stečaju. Dokazana krivnja povlači za sobom kaznu od najviše 15 godina zatvora.
U odvojenom suđenju pred milanskim sudom utemeljitelj Parmalat SpA Calisto Tanzi optužen je da je zajedno s ostalim suoptuženicima, među kojima su i neovisni revizori, krivotvorio bilancu, obmanjujući talijansku agenciju za nadzor tržišta dionica. Prijeti im kazna od maksimum pet godina zatvora.
Private-equity grupe prikupile rekordnih 112 mlrd eura u 2006.
Private-equity kompanije u Europi prikupile su rekordnih 112 milijardi eura u 2006., što je za 56,4 posto više u odnosu na godinu ranije, objavila je Europska udruga fondova rizičnog kapitala (EVCA) .
Takve brojke predstavljaju značajnu reviziju naviše prijašnje procjene u visini 89,8 milijardi eura, koju je EVCA objavila u ožujku.
Od ukupnog iznosa, približno 84 milijardi dolara iskorišteno je za preuzimanja kompanija, a 17 milijardi eura za rizična ulaganja, navodi se dalje u izvješću EVCA.
Kupovine udjela u kompanijama s ciljem njihova preuzimanja, a pogotovo one mega razmjera, idu izuzetno dobro, kazao je predsjednik EVCA i izvršni direktor Mercapitala, Javier Loizaga. On je međutim istaknuo kako se private equity uobičajeno koristi za financiranje manjih poslovanja. "Devedeset posto kompanija koje financiraju private equity grupe zapošljavaju manje od 500 ljudi", dodao je.
Private equity kompanije razvile su se u moćnu silu na međunarodnim financijskim tržištima a poduzele su mnoštvo divovskih preuzimanja za poznate kompanije. Oko njihova uspjeha postoje međutim različita mišljenja, a optužuje ih se za uništenje radnih mjesta kao i da predstavljaju opasnost za stabilnost financijskog sustava.
Novac prikupljaju od privatnih ulagača i potom ulažu bilo u javne kompanije slabije izvedbe s izlistanim dionicama na burzama, koje pretvaraju u privatne, restrukturiraju te ponovno prodaju, ili pak ulažu u nova obećavajuća poslovanja.
SAD su bile najveći izvor kapitala u 2006., zaslužne za više od četvrtine ukupnog iznosa, dok su britanski ulagači omogućili 21,3 posto a francuski 7,9 posto, stoji u izvješću EVCA. Najveće odredište za kapital bila je Britanija, s 33 posto ulaganja poduzetih u britanskim kompanijama a slijede Francuska s 15,2 posto i Njemačka s 10,2 posto.
Podaci koje koristi EVCA dobiveni su od grupe za pružanje financijskih podataka Thomson Financial i računovodstvene tvrtke PricewaterhouseCoopers.
Tehnološki divovi u kampanji za energetski učinkovite kompjutore
Tehnološki divovi internetskog doba odlučili su se pridružiti borbi za zaštitu okoliša u kampanji usmjerenoj na drastično smanjenje kompjutorske potrošnje električne energije.
Google, Yahoo, Microsoft, Intel i IBM samo su neke od dvadesetak kompanija i organizacija koje stoje iza inicijative za spas okoliša nazvane Climate Savers Computing Initiative - nastojanja usmjerenog na smanjenje emisija stakleničkih plinova pomoću energetski učinkovitijih kompjutora i komponenata.
"Danas prosječno desktop računalo rasipa gotovo polovinu potrošene struje, dok prosječni server rasipa oko trećinu", kazao je dopredsjednik operacija u Google-u Urs Holzle.
"Pozivamo kompanije i pojedince diljem svijeta da nam se priključe u uspostavi boljeg načina potrošnje električne energije njihove kompjutorske opreme, te kupnji energetski učinkovitih kompjutora", dodao je.
Cilj Climate Savera je srezati rasipanje kompjutorske potrošnje električne energije na 10 posto, čime bi se emisije stakleničkih plinova od proizvodnje električne energije umanjile za više milijun tona godišnje, te uštedjelo na milijarde dolara u računima za struju. Javnost je pozvana na priključenje toj inicijativi na adresi www.climatesaverscomputing.org.
Ta web stranica nudi informacije o novim štednim uređajima i načinima korištenja standardnih kompjutorskih svojstava - stavljanje kompjutora u mode 'sleep' ili 'hibernate' - tako da se smanji potrošnja energije za čak 60 posto.
Ta je inicijativa dio šireg World Wildlife Fund-ovog (WWF) programa Climate Savers, u okviru kojeg kompanije rade na smanjenju količine stakleničkih plinova koju ispuštaju.
"Ovo je prvi puta da je Climate Savers program primijenjen na čitav jedan sektor - uključujući proizvođače, maloprodaju i potrošače", kazao je viši dopredsjednik WWF-a John Donoghue.
Cjelovit popis energetskih tvrtki, internet kompanija, proizvođača kompjutora i čipova, maloprodajnih mjesta te organizacija za zaštitu okoliša uključenih u taj program bit će službeno objavljen u idućih nekoliko tjedana. Među njima se nalaze Starbucks, Hitachi, eBay, Fujitsu Limited, Advanced Micro Devices i Dell.
Viši dopredsjednik Intela Par Gelsinger predviđa da će do 2010. ta inicijativa pridonijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova u iznosu jednakom uklanjanju više od 11 milijuna automobila s cesta.
Toyota premašila GM po globalnoj prodaji u 2006.
Toyota Motor Corp. premašio je General Motors Corp. po broju prodanih vozila u 2006. i postao tako najveći svjetski proizvođač automobila, izvijestio je vodeći svjetski list te industrije Automotive News.
Automotive News Data Center, koji objavljuje godišnju rang listu svjetskih proizvođača automobila, priopćio je da je taj najveći japanski proizvođač automobila premašio prodaju GM-a za 128.000 vozila, ukupno ih prodavši gotovo 8.808.000.
GM je prodao 8.679.860 vozila, ne ubrajajući komercijalna vozila koje proizvodi GM-ova podružnica u Kini. Naime, vozila branda Wuling pripisuju se GM-ovom kineskom partneru SAIC Motor (Shangai Automotive Industry Corp), koji je vlasnik 51 posto zajedničkog ulaganja s GM-om i Liuzhou Wuling Automobile.
Automotive News u svojoj kalkulaciji uobičajeno prodaju podružnice pripisuje onoj od krovnih tvrtki s najvećim udjelom.
GM, čije je sjedište u Detroitu, na prvom se mjestu po prodaji u svijetu nalazio čak 76 godina. Ta je tvrtka u svoje kalkulacije uključila prodana vozila kineske podružnice - ukupno njih 420.140 u 2006.
Toyotini podaci o prodaji, koji odgovaraju onima Automotive Newsa, uključuju prodaju ostvarenu u njegovim jedinicama Daihatsu Motor Co i Hino Motors Ltd.
No, GM je - čak i prema vlastitim podacima - u prvome tromjesečju 2007. globalno prodao 90.000 vozila manje od svojeg japanskog rivala. S obzirom na Toyotinu prognozu prodaje 9,34 milijuna vozila u 2007., u usporedbi s GM-ovih 9,2 milijuna, gotovo je sigurno da će Toyota preuzeti vodstvo i u ovoj godini.