Predsjednik Vijeća akademik Radoslav Katičić smatra kako izgrađujući stručno nazivlje za područja koja se upravo razvijaju, posežemo na dvije strane.
"Posuđujemo nazive iz jezika u kojima je takvo nazivlje već izgrađeno ili pri izgradnji stručnoga nazivlja posežemo za izražajnim mogućnostima vlastita jezika", dodao je.
Kako je ustvrdio, ako preuzimamo riječi samo iz drugih jezika, nazivlje izgrađujemo prejeftino i preplitko jer se takvo nazivlje, kako je napomenuo, ne uzglobljuje u izražajne mogućnosti našega jezika. Takvo nazivlje sadržajem ostaje površno, rekao je Katičić dodavši kako nazivi preuzeti mehanički ne potiču na razmišljanje što oni znače i u kojim ih dimenzijama valja razumijevati.
Katičić smatra kako pri izgradnji stručnoga nazivlja treba posezati i za izražajnim mogućnostima vlastita jezika. Kada je na primjer trebalo naći naziv za semantičku jezgru rečenice, ponuđeno je naziv "rijek", koji, kako je naveo, potječe iz pučke novoštokavštine.
"Izražajne mogućnosti jezika ne ograničuju se samo na njegov rječnik", podsjetio je dodavši kako u izgrađivanju stručnoga nazivlja ograničenja valja do neke mjere olabaviti i naprezati onako kako se to radi u određenim stilovima.
Tako smo na primjer umjesto internacionalizma redundancija dobili zalihost, čime je, kako je napomenuo, postignuto da uz našu hrvatsku riječ zalihost imamo još i europsku riječ redundancija.
Primjenom takvih postupaka valja sustavno, strpljivo i uporno izgrađivati nazivlje svih struka, a osobito onih koje razvijaju nova područja ili se čak i same tek sada ustanovljuju i razvijaju.
Po Katičićevim riječima hrvatski jezik samo tako može očuvati svoju standardnost, odnosno samo tako može ostati jezik u Europi, a ne, kako je rekao, postati jezik samo budućih baka, kazivačica našega folklora.