Vlada u prijedlogu podsjeća da se taj dan od 1996. u 120 zemalja obilježava kao Dan sjećanja na poginule radnike, pod motom: "Sjetimo se mrtvih, borimo se za žive".
U svijetu svake godine na radu strada oko dva milijuna radnika, a ozlijedi ih se 260 milijuna.
Hrvatska godišnje bilježi od 22.000 do 25.000 ozljeda na radu, od kojih 800 teških.
Broj ozljeda na radu sa smrtnim ishodom u proteklom razdoblju varirao je od 21 u 1999. i 46 u 2006. godini, a polovica takvih ozljeda dogodi se u sektoru graditeljstva.
U istom razdoblju godišnje su u prosjeku registrirana 1523 slučaja profesionalnih oboljenja, a Vlada procjenjuje da 75 posto takvih slučajeva ostaje neprijavljeno.
Razlog neprijavljivanja Ljubica Lalić (HSS) vidi u ukidanju brojnih prava i u premalim primanjima invalida rada, zbog čega oboljeli prešućuju i skrivaju svoju bolest, nadajući se da će zadržati radno mjesto.
Ljubica Lalić je ustvrdila i da poslodavci radi uštede obilato krše zakon, te da su referenti zaštite na radu redovito među prvima postajali tehnološki višak, jer su poslodavci procijenili da im stvaraju nepotreban trošak.
Silvano Hrelja (HSU) je rekao da je inspekcija rada usmjerena na kažnjavanje poslodavca i radnika, a da je prevencija ostala u drugom planu.
Hrelja je upozorio da je "premašen magični broj od milijun bolovanja godišnje", a Nedad Stazić (SDP) je dodao je da se na bolovanja godišnje potroši 1,5 milijardi kuna.
"Poslodavci ne shvaćaju da ih bolovanje košta više nego zaštita na radu", rekao je Stazić.
I Ruža Lelić (HDZ) upozorava da se zbog ozljeda na radu godišnje izgubi oko četiri posto BDP-a.
Fizičkim, kemijskim i biološkim opasnostima izloženo je 30 do 50 posto radnika, a poseban je problem psihološka preopterećenost na radu, uslijed globalizacije i tranzicije, upozorila je Lelić.
Đurđa Adlešić (HSLS) istaknula je da je lani podneseno više od 1680 prekršajnih prijava zbog povreda na radu, a da je Državno odvjetništvo je pokrenulo 90 postupaka.