Na tribini, na kojoj Beljo podijelio kopije britanskih i jugoslavenskih dokumenata koji, kako je rekao, govore o Dubajićevoj izravnoj odgovornosti za pokolj 13 tisuća Hrvata, sudjelovali su predsjednik Društva za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane Franc Perme, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta i ratnih i poratnih žrtava u Varaždinu Franjo Talan i predsjednik HKV-a Hrvoje Hitrec.
Beljo je posebno upozorio na Bilješke sa sastanka general-majora Božovića, pukovnika Hočevara i brigadnoga generala 5. britanskog Korpusa A.R.W. Lowa, na kojem je dogovoreno da Dubajić, jedan od partizanskih zapovjednika, preuzme 13 tisuća hrvatskih zarobljenika.
Govoreći o otkrivanju i obilježavanju masovnih poratnih grobišta u Sloveniji, Franc Perme je stradanja hrvatskih vojnika i civila, koje su, kako je rekao, likvidirale partizanske komunističke snage, razdijelio na sedam glavnih skupina.
"Likvidacije i stradanja odvijale su se na pravcima po kojima su se Hrvati povlačili pred komunistima, a nakon predaje vraćani natrag", rekao je Perme napomenuvši kako su jedni stradali na pravcu od Maribora prema Hrvatskoj, drugi na smjeru od Celja do Slovengradeca, a mnogi i na području Brežica, Mrtvice, Cerja, Jesenica, Kamnika, Crnoga Groba, Postojne i Trsta.
Na varaždinskom području masovno gubilište bilo je u varaždinskoj Dravskoj šumi, podsjetio je Talan napomenuvši kako su istraživanja poratnih žrtava naglo prekinuta 2000.
Po Hitrecovu mišljenju, genocid poslije Drugoga svjetskog rata počinjen nad Hrvatima najveća je grobnica hrvatskoga naroda.
"Od 235 tisuća hrvatskih vojnika koji su se predali Englezima, a oni ih izručili Titovim partizanima samo mali broj se spasio", ustvrdio je Hitrec.