Samoubilački napadi s 30 ubijenih i 220 ranjenih 11. travnja u glavnome gradu Alžira, Alžiru pobudili su strah od obnove građanskog rata izazvanog islamističkim terorizmom u kojem je 90-ih godina ubijeno do 200.000 ljudi prema službenim podacima.
Odgovornost za atentate pred sjedištem vlade i policijskom postajom preuzela je teroristička mreža al Qaede za Magreb, čiji je zapovjednik Abu Musab Abdel Ouadoud (zvan Abdelmalek Drukal), izbore nazvao "komedijom", pozvao birače da ih bojkotiraju i upozorio: "Budete li sudjelovali na tim izborima, zajedno ćete s izdajicama potonuti u veliki grijeh".
Ozbiljnost njegove prijetnje odbacile su političke stranke i pozvale Alžirce da masovnim izlaskom na birališta izbore učine "referendumom protiv terorizma".
Osim u jednoglasnoj osudi terorizma, gotovo svi kandidati suglasni su oko programa koji predviđa otvaranje zemlje, jačanje tržišnoga gospodarstva i obnovu industrije uništene u doba terorizma.
Tri stranke Predsjedničke alijanse, a to su Fronta nacionalnog oslobođenja (FLN, nacionalisti), Nacionalno demokratsko okupljanje (RND, liberali) te Pokret za društvo mira (MSP, islamska stranka), koje imaju većinu u sadašnjem sazivu parlamenta, ne odstupaju od "smjernica" predsjednika Abdelaziza Bouteflike, programa vrijednog 150 milijardi dolara.
Bouteflika je taj petgodišnji program (2005-2009.) usredotočio na obnovu infrastrukture teško oštećene u 15 godina terorizma, na nasušnu potrebu gradnje stanova, obnovu poljoprivrede te industrije.
Uz male razlike stranke zagovaraju smanjenje poreza za poduzeća i fiskalnu reformu, veću elastičnost tržišta rada i masovno ulaganje u obrazovanje.
Jedino Radnička stranka (PT) ističe da su za teško gospodarsko stanje krvi Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka jer su te dvije institucije 1994. nametnule Alžiru drastični plan restruktuiranja što je dovelo do osiromašenja stanovništva.
Predsjednica stranke Louiza Hanoune zagovara da cijenu goriva, a izvoz goriva Alžiru je glavni izvor deviznih prihoda, određuje i kontrolira država.
Hanoune se protivi i pristupanju Alžira Svjetskog trgovinskoj organizaciji i želi reviziju sporazuma o partnerstvu Alžira i Europske unije.
Ahmed Ouyahia, čelnik RND-a, zagovara temeljitu bankarsku reformu, kako bi Alžir prihode od izvoza nafte i plina preusmjerio u produktivna ulaganja.
Alžir, koji je otplatio gotovo sav svoj vanjski dug, krajem 2006. raspolagao je deviznim rezervama od gotovo 80 milijardi dolara.
Na političkom planu stranke podržavaju Povelju nacionalne pomirbe, čiji je arhitekt sam Bouteflika, ali neke žele energičniji obračun s terorizmom nego što ga nudi taj projekt koji su birači potvrdili referendumom i time od 2006. omogućili iz zatvora puštanje 2.200 islamista osuđenih za terorizam te amnestiju za 300 terorista koji su položili oružje.
Ahmed Ouyahia zagovara "eliminaciju", odnosno "iskorijenjivanje" oružanih skupina, a Nacionalni republikanski savez (ANR) bivšeg premijera Redha Maleka "odlučnu borbu protiv terorizma i islamističkog mraka".
Okupljanje za kulturu i demokraciju (RCD, laička stranka) drži da nacionalna pomirba "favorizira nekažnjivost" te nije "djelotvorno rješenje protiv terorizma". Čelnik te stranke Said Said svoju je kampanju usredotočio na borbu protiv korupcije, koja je "izvor sviju zala, uključujući i terorizma".
Među izbornim kandidatima mali je broj žena koje u dosadašnjem sazivu čine samo 6 posto zastupnika, pa se neke stranke zauzimaju za veće sudjelovanje žena u politici.
Međutim, zaboravljeni u izbornoj kampanji su mladi ljudi željni boljeg života, ocjenjuje sociolog Zine Eddine Zemmour i upozorava na gorku stvarnost svakodnevnih pokušaja bijega na sjevernu obalu Mediterana.
U Alžiru se ne iznose statistički podaci o bijega mladih na Zapad no stručnjaci upozoravaju na omasovljenje te pojave te napominju da čak i mladi iz imućnijih obitelji više ne žele u domovini čekati bolje prilike već teže "mladost proživjeti" u sretnijoj sredini.
"Izborna kampanja ne daje nade mladima. Političari drže prazne govore s ponavljanim obećanjima koja nikad ne ispune", ističe sociolog Zemmour, a egzodus, na arapskom "harraga", se nastavlja.