U članku "Primjer višestrukog porođaja", objavljenom u prvom broju lista, čitateljstvo je obaviješteno da je u selu Stenjevcu (danas periferija Zagreba) seljanka Doroteja Jesz (Jež) rodila potpuno zrele i razvijene sijamske blizance - "20 cola dugačke i 8 funti teške".
Iz prijevoda s njemačkog dr. Milice Krstić Burić i osvrta Ivice Vučaka u "Liječničkim Novinama", razvidno je da su blizanci imali svaki svoju glavu i svoje udove, ali su bili srasli u području donjeg dijela ženskog tijela.
Kako je jedna glava pokazivala znakove života nije propušteno sveto krštenje, ali se nakon toga spoznalo da su blizanke mrtve.
Uz litografirane "sijamske blizance", "Agramer" objašnjava da je majka zdrave i jake tjelesne građe, te da je na svijet već donijela troje djece.
Slučaj zagrebačkih sijamskih blizanaca dogodio se samo 14 godina nakon što su u dolini Mekonga u Sijamu (danas Tajland), u jednoj kineskoj obitelji 1811. godine rođeni srasli dječaci, od čijeg se rođenja rabi termin "sijamski blizanci".
Za razliku od zagrebačkih, postali su svjetska cirkuska atrakcija, da bi kasnije živjeli na ranču u Sjevernoj Karolini (SAD). Narodili su ukupno dvadeset i dvoje djece. Umrli su 1874. godine u razmaku od dva sata.