O knjizi su govorili ravnatelj Spomen muzeja biskupa Strossmayera u Đakovu Petar Strgar, priređivač knjige Mirko Ćurić i profesorica na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Osijeku Ružica Pšihistal.
Strugar je govoreći o prijateljstvu između fra Grge i biskupa Strossmayera podsjetio na Martićeve boravke u Đakovu. Fra Grgo je prijateljevao i s Đakovčanima, o čemu svjedoče, kako je rekao i njegova pisma obitelji Rogoz.
Po Ćurićevim riječima u knjigu su uvrštene 22 prigodnice sastavljene od 1682 stiha.
Ocijenio je kako je fra Grgo bio iznimno dobar poznavatelj stiha, metrike i pjesničkih forma, koje se kako je napomenuo, mogu pomnom raščlambom pronaći i u objavljenim prigodnicama.
"Sudbina fra Grge Martića u mnogome se razlikuje od drugih književnika", rekla je Pšihistal dodavši, kako je najprije bio priznat i poznat, a onda neopravdano potonuo u zaborav. Premda je govorio sedam jezika, a na hrvatski prevodio Homera, neki mu književni povijesničari, podsjetila je, pridjevaju oznaku "Bosanac" kao istoznačnicu za neotesana i neobrazovana čovjeka.
"Fra Grgo Martić u sebi nosi sretni spoj usmene kulture i pismenoga uma," napomenula je profesorica Pšihistal dodavši, kako su i njegove prigodnice riznica silnoga bogatstva tropa i figura.
Knjigu "Fra Grgo Martić - Prigodnice biskupu Strossmayeru" (138 str.) objavili su nakladnici Đakovački kulturni krug i Društvo hrvatskih književnika - Ogranak slavonsko-baranjski.
Proslov knjizi je napisao đakovački i srijemski biskup mons. Marin Srakić, a pogovor profesorica Ružica Pšihistal.
U prilozima su objavljeni tekst Strossmayerova tajnika Mirka Cepelića "Fra G. Martić i biskup Strossmayer" te tekst priređivača Mirka Ćurića "1682 stiha Maritićeva 'epa' o Strossmayeru".
Fra Grga Martić rođen je u Rastovači kod Posušja 1822. a umro 1905. u Kreševu. Bio je hrvatski preporodni književnik, kulturni i politički djelatnik. Kao župnik u Sarajevu 1856. postaje zastupnikom franjevačke provincije za veze s Turskom i konzularnim vlastima. Na čelu je franjevaca koji se suprostavljaju priključenju Bosne i Hercegovine Srbiji i Crnoj Gori te se zalaže za austro-ugarsku vlast nad tim područjem. Postao je jedna od najpovjerljivijih osoba austro-ugarske vlasti u BiH, ali kad je Beč odbio te krajeve ujediniti s Hrvatskom razočaran se povukao iz političkoga života. Objavljeno mu je više djela kao i spjev "Osvetnici", a njegova "Zapamćenja" vrijedan su doprinos poznavanju ljudi i krajeva njegova doba.