Stijene su za ruski narod čarobne, no za znanstvenike su naprosto simboli folklora duboko ukorijenjenog u praznovjerju. Neke imaju oblik dolmena i menhira iz keltske kulture, druge su prirodne tvorevine čudnih oblika a za neke se čak kaže i da su meteoriti. Klasifikacija koju su napravili ruski antropolozi izrazito je precizna u opisu veličine, boje pa čak i temperature jer neke zrače naizgled tajanstvenom toplinom. Znanstvenici pak takvu pojavu povezuju s kemijskim sastavom stijene.
Svojstva koje praznovjerje pripisuje takozvanim "čarobnim stijenama" su razna. Tako se "Modra stijena" iz područja Jaroslava u središnjoj Rusiji, koja mijenja boju prema svijetlu (što je fenomen koji fizika može lako objasniti), navodno samostalno premješta duž obale jezera te se čak ukopala u zemlju i ponovno izašla na površini.
U Arhangelsku na sjeveru Rusije postoji stijena s uklesanom stopom za koju narod smatra da ju je napravio Isus u ljutnji zbog lošeg prijema kod nekadašnjeg lokalnog stanovništva. Sličan otisak u nedalekoj Kareliji navodno je napravio Sotona u bijegu iz jednog samostana gdje je pokušao napraviti nered.
Postoje i stijene za koje se vjeruje da imaju čudotvorne moći, neke koje nose sreću ili nesreću a svaku ima svoju legendu. U Pskovu, na granici s Estonijom, postoji stijena za koju se vjeruje da navodi prolaznike da izgube smjer. Oni pak koji zaspu kod stijene u oklici Smolenska mogu vidjeti svoje mrtve rođake.
Počasno mjesto zauzimaju stijene koje su stari pogani koristili kao oltare a koje folklor povezuje sa crnom magijom. To je slučaj dvije velike stijene u regiji Tule za koje se kaže da nose nesreću. Po lokalnoj legendi stanovnici su ih pokušali premjestiti no što su više oko njih kopali to su se ove dublje tonule u zemlju. Ubrzo potom su počeli pomor stoke, epidemije, a polja postala neplodna.