Američki istraživači tvrde da prečeste pohvale stvaraju djecu okrenutu samo sebi koja će izrasti u sebičnjake i patiti zbog neuspješnih veza, nedostatka emotivne topline, nasilno reagirati na kritike, biti nevjerni i nesposobni suosjećati s drugima.
To je pokazalo istraživanje skupine američkih psihologa pod vodstvom profesora Jeana Twengea sa Sveučilišta u San Diegu koji su uz pomoć upitnika za procjenu narcisoidnosti u 24 godine ispitali više od 16.000 školske djece.
Upitnik kojim se ispituje sklonost narcisoidnosti traži od ispitanika da ocijene tvrdnje poput: "mislim da sam poseban" ili "u svijetu bi bilo bolje, kad bih ja vladao".
Današnji učenici za 30 posto su narcisoidniji od onih 1982., otkrili su znanstvenici.
Djeca su danas više usredotočena na sebe nego prijašnje generacije, za što je kriv "pokret jačanja samopouzdanja" za koji su se osamdesetih zauzimali roditelji i učitelji, tvrde znanstvenici.
Internetske stranice poput MySpacea i YouTubea, upozoravaju znanstvenici, potiču želju za "privlačenjem pozornosti na sebe" i narcisoidnost.
Profesor Twenge, autor knjige "Ja-generacija: Zašto su današnji mladi Amerikanci samouvjereniji, prodorniji - i jadniji nego ikad prije", tvrdi kako je došlo vrijeme da prestanemo djeci govoriti da su posebna i da mogu raditi i postati što god požele, te da im umjesto toga pomognemo da postave realnije ciljeve u životu.
No posljedice suprotnoga ekstrema - premalo pohvala, poštovanja i poticanja - mogu biti jednako štetne, ako ne i još štetnije.
Istraživanje je pokazalo da su ljudi s niskim stupnjem samopoštovanja skloniji destruktivnom ponašanju, posebno opijanju, drogiranju, nasilju i kriminalu.
Djeca bez samopoštovanja neće imati ni samopouzdanja potrebnoga za uspjeh u životu, kaže jedna od autorica studije Shirley Yuen.
"Bit će stidljivi ili strašljivi jer misle da nisu dovoljno dobri za preživljavanje u ovom svijetu ili će biti sebični i arogantni jer time žele prikriti strah", kaže Yuen.
Druga studija, provedena u Hong Kongu, pokazala je da je 30 posto od 845 ispitane djece u dobi od osam do jedanaest godina bilo povrijeđeno i uznemireno zbog negativnih kritika roditelja.
Što, dakle, preostaje roditeljima? Uz previše pohvala, odgojit će sebičnu djecu, uz premalo pohvala, odgojit će djecu bez samopouzdanja skloniju drogi i nasilju.
Na kraju se, kažu stručnjaci, sve svodi na pronalaženje prave mjere: roditelji moraju izabrati pohvale, ali u tim pohvalama moraju težiti kvaliteti, a ne kvantiteti.
"Djeci moramo pomoći da otkriju i prihvate svoje granice te da pronađu načina za razvoj i postavljanje realnih ciljeva. Samopoštovanje je dobro, ali potaknuto u krivom smjeru može biti štetno", kaže Leung Li Chi-mei, glavni koordinator za Hongkonške kršćanske mreže za pomoć obiteljima.
Ključno je, kaže Yuen, naučiti djecu dobronamjernosti i promatranju svijeta iz svih perspektiva. S time se slaže i profesor Twenge koji kaže da su najveći problem "jačanje praznoga samopoštovanja i narcisoidnosti te nesposobnost suosjećanja s drugima".
"Premda je sjajno da djeca imaju visoke ciljeve, roditelji i učitelji morali bi se pobrinuti za to da oni ipak budu realni", kaže Twenge.
"Pomozite im da razviju svoj talent, ali ih pritom naučite da većina ljudi ipak neće postati slavna i bogata. Djecu se može poticati i na druge načine, a ne samo tako da im se govori da mogu raditi i biti što god požele", zaključio je Twenge.