"Ukoliko bi se potvrdila vjerodostojnost te izjave, tih optužbi, onda to pitanje treba raspraviti u UN-u, vjerojatno u Vijeću sigurnosti, jer je UN utemeljitelj Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu", rekao je Sanader novinarima nakon svečanog obilježavanja 17. obljetnice osnutka vrličkog HDZ-a.
Premijer je dodao da zasad o tome "više ne može ništa reći", ali je naglasio da se radi o "vrlo ozbiljnoj" stvari.
Naime, glavni tužitelj u haškom procesu protiv Miloševića Geoffrey Nice je u pismu upućenom Jutarnjem listu, objavljenom u nedjeljnom izdanju, potvrdio ranije pisanje "New York Timesa" o tome da je Carla del Ponte s Beogradom postigla nagodbu kako bi se prikrili ključni dokazi o upletenosti vojnog i političkog vrha tadašnje SRJ u ratu u Hrvatskoj i BiH.
Naime, u proljeće 2003., za vrijeme suđenja Slobodanu Miloševiću, stotine dokumenata stiglo je iz Beograda u ICTY s oznakama "Obrana. Državna tajna. Strogo povjerljivo". Pošiljka je sadržavala transkripte ratnih sastanaka jugoslavenskih političkih i vojnih čelnika i obećavala je najbolji unutrašnji uvid u ulogu Srbije u ratu u BiH, napisao NY Times u broju od ponedjeljka.
No postojala je "kvaka". Srbija je pribavila odobrenje ICTY-a da dijelovi toga arhiva ostanu nedostupni javnosti. Pozivajući se na "interes nacionalne sigurnosti", pravni zastupnici Srbije zacrnili su mnoge osjetljive - oni koji su ih vidjeli kažu inkriminirajuće - stranice. Suci i zastupnici optužbe i obrane pred ICTY-em mogli su vidjeti taj cenzurirani materijal, no on nije bio dostupan među javnim dokumentima tribunala.
Kako u svom pismu Jutarnjem listu navodi Nice, "odluka o odobrenju takve zaštitne mjere (materijal zatvoren za javnost) potječe osobno od gospođe Carle del Ponte".
Pravnici i drugi koji su bili uključeni u pokušaj Srbije da sačuva tajne, sada kažu kako je tada Beograd jasno definirao svoj cilj: sačuvati cjelovite vojne arhive od Međunarodnog suda pravde (ICJ), gdje je BiH tužila Srbiju za genocid. U tome je i uspio i takva presuda protiv Srbije nije donesena.
Nice u svome pismu također naglašava da se usprotivio takvoj odluci glavne haške tužiteljice i upozorio je da ne radi nikakve ustupke Srbiji.