Na izložbi koju potpisuje također Stipančić kao kustosica mogu se vidjeti Vaništini projekti, programi, ankete, edicije i pisma.
Josip Vaništa je "spiritus movens" umjetničke grupe "Gorgona" koja je od 1959. do 1966. djelovala u Zagrebu a zalagala se za nekonvencionalne oblike likovnoga izražavanja i težila razvijanju novoga umjetničkog senzibiliteta, prethodeći kasnijim oblicima tzv. nove umjetničke prakse.
Članovi grupe bili su i slikari Marijan Jevšovar, Julije Knifer, Đuro Seder, kipar Ivan Kožarić te teoretičari i kritičari umjetnosti Radoslav Putar, Matko Meštrović, Dimitrije Bašičević Mangelos i arhitekt Miljenko Horvat.
Po riječima autorice, u knjizi koju je objavio zagrebački nakladnik Kratis d.o.o., predstavljen je samo "gorgonski" materijal kojemu je autor Vaništa i to od projekta do projekta te od rada do rada koji su u vrijeme nastanka često bili označeni kao "nemogući projekti".
Povjesničar umjetnosti Ješa Denegri govorio je o poziciji "Gorgone" u međunarodnome kontekstu podsjetivši da je ona djelovala istodobno s umjetnicima poput Yvesa Kleina, Johna Cagea i grupe Fluxus, Piera Manzonija, Lucia Fontane i grupe Zero.
Denegri smatra da se, kada se govori o "Gorgoni", može postaviti pitanje jesu li radovi članova grupe nastali tijekom djelovanja te umjetničke grupe tek dio njihova umjetničkog opusa ili pripadaju "Gorgoni".
Dodao je da je "Gorgona" bila svojevrstan oblik druženja koji se očitovao i u izdavanju istoimenoga anti-časopisa kojega je Vaništa pokrenuo 1961., a do 1966. objavljeno je 11 brojeva.
Iako smatra da bi bilo bolje šutjeti o "Gorgoni" budući da je šutnja u naravi pojave te umjetničke grupe, Denegri ipak ističe da je riječ o neizbježnoj temi pa se o njoj ponekad mora pokušati nešto reći.
Jer, istaknuo je, mnogi umjetnički fenomeni bili su i prošli, a "Gorgona" je ostala na vrhu jer je vrijeme pokazalo što je ona doista bila - kontekst koji mijenja povijest i predosjećaj problemskih zbivanja u umjetnosti.
Naime, kako o "Gorgoni" pišu povjesničari umjetnosti, ona je je bila neformalna skupina koja je svojim članovima omogućila nesputano i slobodno djelovanje unutar svjesno izabrane duhovne izolacije. Njihova radikalnost, pa čak i subverzivnost u okviru vremena i vladajuće ideologije u kojem su djelovali, dovela ih je do prelaska granice akademskoga i konvencionalnoga postulata sredine.
Oblici djelovanja grupe bili su pretežito privatnoga karaktera i manifestirali su se kao koncepti, projekti i različiti oblici međusobnog umjetničkog komuniciranja. Za javno djelovanje koristili su radnju za uokviravanje slika "Salon Schira" kao izlagački prostor pod nazivom "Studio G".