Obrana ocjenjuje da i optužnica i podnesak, u kojem je tužiteljstvo predstavilo kako će dokazivati odgovornost generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača za zločine počinjene u Oluji, "krše međunarodno pravo i rezolucije UN-a izjednačavanjem statusa međunarodno priznate države i samoproglašenog entiteta".
U tim dokumentima tužitelji iznose iskrivljeni povijesni kontekst koji je potpuno suprotan onome kako su ga sami opisali u predmetu protiv bivšeg vođe tzv. RSK Milana Martića, pišu Miroslav Šeparović i Goran Mikuličić.
Branitelji to detaljno obrazlažu navodeći da su tužitelji u tom predmetu tvrdili da su HDZ i Ustav RH jamčili sva prava Srbima, da su se oni nezakonito otcijepili, da je na njihovu stranu stala JNA, da su demonizirali Hrvate primjerice nazivima "ustaše", da su sabotirali međunarodne napore za mirnim rješenjem.
"Optuženi je u potpunosti voljan prihvatiti te tužiteljske tvrdnje kao točne i konzistentne", poručuje obrana.
U optužnici za Oluju tužitelji događaje stavljaju u suprotni povijesni kontekst.
Osvrćući se na nejasnu definiciju nastanka tzv. RSK i povijesni kontekst optužnice i tužiteljskog predraspravnog podneska u predmetu "Gotovina, Čermak i Markač" obrana detaljno obrazlaže da se radilo o okupiranim područjima Hrvatske te da je Srbija u agresiji koristila JNA, kao i da su se samoproglašeni entiteti planirali otcijepiti radi pripajanja Srbiji i Crnoj Gori te da su sve akcije uključivši Oluje poduzete legalno i legitimno.
Tužiteljstvo je u svom podnesku predstavilo Oluju kao operaciju etničkog čišćenja u kojoj su od prvih trenutaka započeli nazakoniti napadi na civilne ciljeve.
"Tijekom oslobađanja okupiranih područja Republike Hrvatske oružane snage RH djelovale su u ime i temeljem ovlasti suverene države s međunarodnim subjektivitetom. Oslobađanjem teritorija Republike Hrvatske, u kojoj se formirao neustavni entitet bez demokratskog legitimiteta i međunarodnog subjektiviteta, oružane snage RH ugušile su oružanu pobunu i uklonile posljedice oružane agresije izvana", navodi obrana.
"To je bilo pravo Republike Hrvatske u skladu s Ustavom i međunarodnim pravom da poduzme vojnu akciju u trenutku kad je procijenila da su ukupne geopolitičke okolnosti najpogodnije", navodi obrana.
Obrana piše da je Oluja poduzeta nakon što su iscrpljene sve druge mogućnosti postizanja mirnog rješenja i nakon što je postala bjelodana sva neučinkovitost međunarodne zajednice u nizu pitanja od razoružanja srpskih snaga preko zaštite civilnog stanovništva od njihovih napada, sprečavanja etničkog čišćenja hrvatskog stanovništva koje je provedeno do kraja, do onemogućavanja svakog povratka hrvatskih prognanika.
Srbi nisu pobjegli pred granatiranjem nego je njihov masovni odlazak isplaniralo njihovo vodstvo i provelo propagandnim pozivanjem na ustaše i genocid, kaže obrana.
Hrvatska je bila svjesna planova o organiziranom odlasku i nije ih spriječila nego je osigurala putove kako bi se smanjila eventualna stradanja, kažu branitelji.
Obrana ocjenjuje da se tužiteljska tvrdnja o postojanju zajedničkog zločinačkog pothvata temelji na nepouzdanim dokazima, izvučenima iz konteksta, navodeći kao primjer rečenicu pokojnog predsjednika Franje Tuđmana o napadima na Srbe s ciljem njihova "praktičnog nestanka" i ističe da se ta rečenica nastavlja referiranjem na kapitulaciju srpskih snaga što jasno pokazuje da se radilo o planiranju vojnog poraza srpskih snaga.
Oni također ocjenjuju da tužitelji nisu dokazali da je u vrijeme Oluje postojao oružani sukob.