Premda je riječ o sineastima krajnje dijametralnih autorskih senzibiliteta, Victor Erice i Carlos Saura dio su onog istog neovisnoga duha koji se nikad nije mogao pomiriti s terorom frankističkog režima i mainstreama, a povezuje ih vječna fascinacija djetinjstvom i odrastanjem, ustvrdio je u najavnom tekstu ciklusa filmski kritičar Dragan Rubeša.
Po njegovim riječima, iako im se tematske preokupacije svode na snove i sjećanja, prošlost i sadašnjost, fikciju i zbilju, Erice melankolični lirizam duguje Dreyeru, Kiarostamiju i Mallicku, a Saurin politički rukopis napaja se neorealizmom Bunuelove ostavštine.
Rubeša je napomenuo kako je "za razliku od radoholičara Saure, kontemplativni humanist Erice snimio tek tri dugometražna igrana filma i to u desetgodišnjim intervalima".
Prikazat će se Saurini filmovi "Ana i vukovi" (1973.), "Zmija u njedrima" (1976.), "Carmen" (1983.), "Ay, Carmela" (1990.), "Taxi" (1996.) i "Tango" (1998.) te Ericeovi "Duh košnice" (1973.), "Jug" (1983.) i "Dunjin cvijet" (1992.).