Ministar kulture u makedonskoj vladi Ilirijan Bećiri u ponedjeljak je podnio ostavku nakon skandala koji je izazvao zabranom izvođenja kazališne predstave ¨Tito, sigurni dijagrami čežnje¨, po tekstu Slobodana Šnajdera, koju su u teatru u Bitoli pripremila trojica mladih makedonskih redatelja Martin Kočovski, Dejan Damjanovski i Dejan Projkovski pod vodstvom Branka Brezovca. Ministar je ocijenio da predstava nije "od nacionalnog interesa".
Bećiri je zabranu povukao nakon tri sata, no odluka o zabrani je ipak izazvala žestoko negodovanje svih kulturnjaka i oštre žalce oporbe prema vlasti, što je Bećiri morao platiti ministarskom foteljom.
Zabrana je istodobno donijela nezapamćenu reklamu predstavi pa se na premijeri u subotu okupilo više od tisuću gledatelja koji su prema provedenoj anketi bili oduševljeni predstavom.
No poslije premijere, svi mediji su objavili da je pisac teksta Slobodan Šnajder poručio da se ne slaže s načinom kako je postavljeno njegovo djelo i da će zahtijevati da se predstava više ne izvodi, ili će tužiti producenta.
Producent Goce Dimovski pak, za Makedonski radio u ponedjeljak je izjavio da nema izravnu informaciju od Šnajdera i ne zna o čemu se radi, jer je sa Šnajderom potpisan ugovor. Dodao je da je tijekom priprema predstave Šnajder bio u kontaktu s Brezovcem i prevoditeljicom teksta teatrologinjom Jelenom Lužinom, ali da sam nije vidio predstavu. Jedini razlog za ljutnju, ističe Dimovski, može biti to što se kasni s isplatom prve rate honorara.
Za sada je neizvjesna sudbina makedonske predstave koja je dio međunarodnog kazališnog projekta "Tito" i sadrži pet predstava. U projekt je uključeno osam zemalja: Njemačka, Italija, Hrvatska, Slovenija, Rusija, Crna Gora, Makedonija i Egipat. Idejni tvorac projekta na kojem se radi tri godine je redatelj Branko Brezovac i kulturni centar Kampnaghel u Hamburgu, gdje će u lipnju ove godine biti održana premijera svih pet predstava. Projekt financira Europska unija i dijelom zemlje sudionice.
Poznati makedonski dramski pisac Goran Stefanovski makedonsku predstavu je ocijenio vrlo složenom polifonskom i mozaičnom enciklopedijom tužnih i smiješnih slika. Na kraju predstave, ističe Stefanovski, nameće mi se dojam da je ova predstava proizvela više kazališne energije, nego što to može publika konzumirati.