Povjerenstvo je, naime, od Sanadera tražilo da se očituje o navodima da je javnosti zatajio kolekciju skupocjenih ručnih satova, na što je premijer odgovorio dopunom imovinske kartice, kojom je naveo da posjeduje "ostale pokretnine" u vrijednosti od milijun i pol kuna.
Uz dopunu kartice, Sanader je priložio i kopiju izjave iz 2005., u kojoj kaže kako je svu svoju imovinu zaradio radom u inozemstvu.
Četvero članova Povjerenstva je, nakon gotovo petosatne rasprave, zaključilo da je Sanader time ispunio svoju obvezu te da nema potrebe pokretati postupak utvrđivanja sukoba interesa, dok je troje članova glasovalo protiv takvog zaključka.
Predsjednik Povjerenstva Josip Leko (SDP) i član Zorislav Antun Petrović imali su izdvojeno mišljenje.
Leko, naime, smatra da Sanaderova izjava kako je svu imovinu stekao radom u inozemstvu nije dovoljna, budući da je riječ o imovini koju je prijavio tek na samom kraju mandata. Sanader je, drži Leko, trebao precizirati kad je stekao satove, kolika im je vrijednost, i odakle mu novac za njih.
Petrović, pak, smatra da bi Sanader morao snositi posljedice već zbog same činjenice da je njegova kartica do sada bila nepotpuna.
Povjerenstvo je, s pet glasova za i dva protiv, odlučilo i da je istarski župan Ivan Jakovčić bio u sukobu interesa pri kupnji stana od Grada Poreča.
Utvrđeno je, naime, da je Jakovčić od porečkoga Poglavarstva zatražio da odgodi prodaju stana dok ne skupi dovoljno novca da bi ga kupio.
Iako je natječaj za prodaju stana raspisan 2002., Jakovčić je kupoprodajni ugovor s Porečom sklopio tek dvije godine kasnije, što nije uobičajeno, pa Povjerenstvo smatra da je istarski župan iskoristio svoju funkciju i utjecao na odluku Gradskog poglavarstva da odgodi prodaju stana.