Predsjednik Matice hrvatske (MH) Igor Zidić podsjetio je da je donošenje Deklaracije u Matici hrvatskoj, koja je u to vrijeme bila utočište i pribježište hrvatskih intelektualaca, bio politički čin.
Po Zidićevim riječima, bio je to prvi organizirani otpor hrvatskih intelektualaca na unitarizam koji je učinjen nad hrvatskim jezikom. Sve to, dodao je Zidić, događalo se u vrijeme politike koja je na svaki način ugrožavala hrvatski identitet, jezik i kulturu.
Pohvalio je sedmoricu autora teksta Deklaracije te podsjetio da je njezin tekst objavljen 17. ožujka 1967. u Telegramu, zahvaljujući spretnosti Slavka Mihalića.
Pročelnik Matičina Odsjeka za jezikoslovlje dr. Mirko Peti istaknuo je da Deklaracija do danas ne prestaje biti živa i djelatna, da se ne pretvara, niti će se ikada pretvoriti u mrtvo slovo na papiru.
"Da se to ne dogodi, nego da njezin duh ostane trajno živ i djelatan, ovisi u prvom redu o nama samima, ustanovama i pojedincima kojima je hrvatski jezik na srcu, koji se njime služe i strukovno bave", rekao je Peti.
Osvrćući se na današnju situaciju, rekao je da bi se o hrvatskom jeziku i kao predmetu proučavanja i kao sredstvu komunikacije kudikamo bolje pisalo da je u kroatističkoj zajednici oko temeljnih pitanja njegova opisa danas bar toliko sloge koliko je bilo u doba donošenja Deklaracije.
Umjesto načelnoga dogovora o prioritetima i sustavnoga rada na njihovoj realizaciji u atmosferi suradnje i snošljivosti, sada kada nema ozbiljnih ni političkih, ni lingvističkih pritisaka izvana, kroatisti se nerijetko bez stvarne potrebe iscrpljuju u međusobnim obračunima oko sekundarnih pitanja jezika vrteći se u mrtvom krugu iz kojega se ne naziru konstruktivna rješenja, istaknuo je, uz ostalo, Peti.
O važnosti Deklaracije govorili su predsjednik Društva hrvatskih književnika Stjepan Čuić, predsjednik HAZU akademik Milan Moguš i akademik Vlatko Pavletić, jedan od sedmorice autora teksta Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.