Bosanskohercegovački mediji to su pitanje otvorili prije desetak dana, odnosno nakon prodaje rafinerija nafte i motornih ulja u Bosanskom Brodu i Modriči ruskom Zarubežnjeftu, što je potaknulo špekulacije da su čelnici Republike Srpske pritom s Rusima razgovarali i o pitanju navodnog vlasništva nad dijelom JANAF-a.
Mediji u BiH danas prenose kako je predsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik na pitanje je li i na koji način s ruskim partnerom uopće raspravljano o JANAF-u kazao kako je ugovorom sa Zarubežnjeftom precizirano da će Republika Srpska, ako ostvari određeno pravo na JANAF, po sustavu prava prvenstva "Rusima dati mogućnost da kupe taj naftovod".
Početkom ovog tjedna pak predsjedatelj Vijeća ministara Nikola Špirić, koji je i član najužeg vrha Dodikove Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), odlučno je opovrgnuo da je JANAF bio predmet pregovora s Rusima.
Špirić je tada izjavio da je JANAF dio sukcesijske mase bivše Jugoslavije, a trenutno se u BiH oko navodnog vlasništva nad trećinom JANAF-a spore država, Republika Srpska i Energoinvest, koji je i sudjelovao u osnivanju JANAF-a u vrijeme bivše Jugoslavije.
Pisanje BiH medija o navodnom pravu vlasništva nad trećinom JANAF-a još je prije desetak dana odbacio pomoćnik ministra gospodarstva Željko Tomšić koji je tada za medije izjavio da je JANAF početkom devedesetih preuzeo sve financijske obveze i sve ove godine uredno vraća kredite.
Potkrepljuje to i pravno mišljenje o odnosima između osnivača i samog JANAF-a što su ga izradili stručnjaci sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, a prema kojima zahtjevi usmjereni na davanje članskih prava u JANAF-u nisu pravno utemeljeni.
JANAF je osnovan u lipnju 1974. godine odlukama zagrebačke Ine, sarajevskog Energoinvesta i novosadskkog Naftgasa i tada se zvao Jugoslavenske naftovod, a osnivači su osigurali simbolična sredstva (svaki po 250 milijuna tadašnjih dinara, odnosno svi ukupno 750 milijuna dinara).
Sva ostala sredstva potrebna za izgradnju (do 1,16 milijardi dinara, što je oko 94 posto sredstava) osigurao je sam JANAF domaćim i inozemnim kreditima, a osnivači se pritom ne pojavljuju ni u kakvoj ulozi, pa ni kao davatelji jamstava.
JANAF je do 1991. osnivačima vratio njihov osnivački ulog (ostali su simbolični iznosi), a sam je vraćao i vraća sve kredite za izgradnju.
Pravni stručnjaci navode da je JANAF 1988. upisan u sudski registar Okružnog privrednog suda u Rijeci kao radna organizacija, te da prema tadašnjim zakonskim odredbama tim konstituiranjem prestaju sva prava i ovlaštenja osnivača.
Podsjećaju također da je još 1980. JANAF sa svakim od osnivača sklopio identične ugovore o dugoročnom prijevozu nafte, te tumače da osnivači nisu ni temeljem ugovora o prijevozu, a posebno ne isplatom cijene prijevoza nafte mogli steći nikakva vlasnička prava, odnosno udjele.
Osiguranje simboličnih sredstava kao osnivačkog uloga ni u kom slučaju ne može biti valjani pravni osnov za stjecanje prava na bilo kakav udio u JANAF-u. JANAF je nedvosmisleno bio jedini investitor, pa samim time i jedini vlasnik objekta koji je gradio sa svim pravima i obvezama koje proistječu iz zakona, zaključuju pravnici.
Iz resornog Ministarstva i JANAF-a ističu da je Jadranski naftovod hrvatsko dioničko društvo u mješovitom vlasništvu s pretežito državnim kapitalom (HZMO ima 50,54 posto dionica, Republika Hrvatska 21,73 posto, INA 16 posto, DAB 5,84 posto, ostali dioničari 5,89 posto dionica).