Nusret Idrizović rodio se 1930. u Bijelom Polju u Crnoj Gori, a u hrvatskoj književnosti kao pjesnik javio se 1955. knjigom "Tišine se odreći ne mogu".
Studij književnosti pohađao je u Sarajevu i Zagrebu, gdje je od 1965. do umirovljenja 1991. radio u Umjetničkom programu Hrvatskog radija (Radio Zagreba) kao samostalan umjetnik dramaturg. Emitirano mu je više radiodrama i radiokomedija, a dramatizirao je više od 100 romana domaćih i stranih autora za emisiju Radio roman.
Idrizović se kao autor specifične tematike i osebujna izraza znatnije nametnuo svojim romanima.
Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima esejističko-beletrizirana "bogumilska trilogija" ("Kolo bosanske škole smrti" 1984., "Kolo tajnih znakova" 1987. i "Kolo svetog broja" (1989.). Za roman "Kolo tajnih znakova" (1987.) dobio je nagradu "Vladimir Nazor".
Knjigom "Hude sudbine - Silovanje Azre" (1996.) započinje nov ciklus proze o stradanju ljudi, posebice žena.
Književna kritika za Idrizevićevo djelo ističe kako unutar suvremene hrvatske književnosti zauzima važno mjesto, koje je izrazito vješto pripovjedački oblikovano i obilježeno traganjem za ljepotom, humanošću i istinom, poglavito bošnjačkog naroda.
Pogreb Nusreta Idrizovića bit će u Sarajevu, a ispraćaj u Zagrebu.