Vrhovni sud Srbije ukinuo je u listopadu prošle godine presudu tog suda - kojom je 14 optuženih, pripadnika nekadašnje Teritorijalne obrane Vukovara i paravojne postrojbe "Leva Supoderica", osuđeno za taj zločin, dok su dvojica oslobođena uslijed nedostatka dokaza - te je predmet vratio na novo suđenje pred istim sudskim vijećem, kojim predsjeda sudac Vesko Krstajić.
Ukinutom prvostupanjskom presudom na maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora osuđeni su nekadašnji zapovjednik TO Vukovara Miroljub Vujović i njegov zamjenik Stanko Vujanović, te zapovjednik "Leve Supoderice" Milan Lančužanin, kao i Predrag Milivojević, Predrag Dragović, Ivan Atanasijević, Đorđe Šošić i Miroslav Đanković, svi zbog maltretiranja i ubijanja ratnih zarobljenika na Grabovu kod Ovčare.
Na 15 godina zatvora osuđeni su Vujo Zlatar, Jovica Perić i Milan Vojnović, dok je Predrag Madžarac osuđen na 12 godina zatvora, Nada Kalaba - zbog ubojstva jednog zarobljenika ispred hangara na Ovčari - na devet godina zatvora i Goran Mugoša, zbog premlaćivanja zatvorenika ispred hangara i samom hangaru, na pet godina zatvora.
Marko Ljuboja i Slobodan Katić oslobođeni su optužbe, uslijed nedostatka dokaza da su sudjelovali u maltretiranju i ubijanju ratnih zarobljenika.
Vrhovni sud Srbije usvojio je žalbu specijalnog tužitelja za ratne zločine, koji je tražio da se dvojici oslobođenih prvostupanjskom presudom ponovo sudi, a da se osuđenima na kazne manje od 20 godina zatvora one preinače na maksimalnu. Sud je usvojio i žalbe optuženih i njihovih branitelja, koji su kao žalbene razloge isticali pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, bitnu povredu odredaba kaznenog postupaka, te pogrešnu primjenu zakona na odluke o kaznenim sankcijama.
Vrhovni sud u svojoj je odluci kao jednu od spornih činjenica naveo "nejasan status zapovjednika Teritorijalne obrane Vukovara 1991. godine", te bi prvostupanjski sud u ponovljenom postupku morao pribaviti ili ustanoviti da li je usmena ili pismena naredba (oficira JNA Mile Mrkšića ili Veselina Šljivančanina, haških optuženika za isti zločin) o postavljenju Vujovića i Vujanovića na čelo TO donesena prije ili poslije pada Vukovara, s obzirom na to da pismena naredba nije pronađena.
U presudi je sporno bilo i to što prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog branitelja optuženih da se jedan od dvojice svjedoka-pokajnika, koji su u svojim svjedočenjima teretili optužene, podvrgne neuropsihijatrijskom vještačenju. Vrhovni sud smatra da je bilo potrebno da stručne osobe - psiholozi i pedagozi - utvrde duševnu razvijenost tog svjedoka, u vrijeme zločina mlađeg punoljetnika, te da sudski vještaci daju svoj sud o njegovoj sposobnosti zapažanja, pamćenja i mogućnosti njegova reproduciranja "takvih događaja" protekom dužeg vremenskog razdoblja.
Ukidajuća odluka Vrhovnog suda Srbije naišla je na oštre kritike dijela stručne javnosti i promatrača suđenja, koji su prvostupanjski postupak ocijenili kao izrazito korektan, pogotovo u odnosu na žrtve, čije su obitelji pratile suđenje od prvoga dana, od 9. ožujka 2004. godine.
Isto vijeće Specijalnog suda za ratne zločine osudilo je još dvojicu optuženih za zločin na Ovčari: naknadno uhićenoga Sašu Radaka, protiv kojega se vodio poseban postupak, u rujnu prošle godine osudilo je na maksimalnih 20 godina zatvora, dok je Milana Bulića - protiv kojega je postupak bio naknadno izdvojen od 16 suoptuženih -osudilo na osam godina zatvora.Vrhovni sud je nedavno, potvrđujući tu presudu, smanjio kaznu Buliću s osam na dvije godine zatvora, zbog njegova teškog zdravstvenog stanja.