Odvjetnik Krešimir Vilajtović tražio je najmanje 30 dana odgode, a Vijeće pod predsjedanjem suca Marijana Janjca dalo mu je 20 dana i zakazalo ročište za 26. i 28. ožujka.
Optužnica je promijenjena tako da Hrastova više ne tereti da je u zarobljenike, koji su pali pogođeni rafalnom vatrom, pucao i iz pištolja, ali je u optužnicu ponovno uvršten drugi ranjenik, Svetozar Šarac.
Promjena se odnosi i na uvođenje još jednog propisa - pravilnika Haaške konvencije iz 1907. - među one po kojima je kažnjivo djelo djelo kvalificirano, pri čemu je sama kvalifikacija ostala ista - da je "kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubio i ranio više osoba koje su se bezuvjetno predale".
Nakon današnje rasprave županijska državna odvjetnica Ljubica Fiškuš-Šumonja rekla je za Hinu kako se nije promijenila okolnost da okrivljenik, ako mu se dokaže krivnja, mora odgovarati zatvorski, ali sama činjenica "je li ili nije bila provedena likvidacija pištoljem može biti važna Sudskom vijeću u izricanju konačne kazne". Dodala je da je za djelo iz optužnice zakonom propisana zatvorska kazna "od jedne do dvadeset godina".
Odvjetnik Vilajtović je u današnjoj raspravi kazao kako činjenica da je Šarac bio u optužnici iz 1992. kao oštećenik, pa je 2002. izbačen iz optužnice i postao svjedokom, te je 2007., na samu kraju dokaznog postupka trećeg suđenja, ponovno u njoj, "jasno govori o lutanju optužbe".
Vilajtović je rekao da se optužnica trebala pripremiti prije 15 ili barem prije tri godine, a ne na kraju trećeg suđenja. Zatražio je odgodu da bi proučio propise koje optužnica navodi, te da utvrdi jesu li navedene međunarodne konvencije bile preuzete u Hrvatskoj 1991.
Opunomoćenik oštećenih Luka Šušak rekao je danas nakon rasprave da je "upravo činjenica da po medicinskoj dokumentaciji Svetozar Šarac nema strijelne rane rukovodila Županijsko državno odvjetništvo da ga ne obuhvati optužnicom, jer je eksplozivne rane mogao zadobiti tada i od nekog gelera granate. No tijekom dokaznog postupaka više je vještaka potvrdilo da je takva rana mogla nastati od odbijenog metka iz rafala ispaljenog 21. rujna 1991. godine iz puškostrojnice Ultimax", rekao je Šušak i najavio da će "u svjetlu te činjenice Svetozar Šarac tražiti od Republike Hrvatske naknadu štete".
Rasprava zakazana za 26. ožujka 21. je u trećem suđenju Hrastovu za tzv. slučaj Koranski most. U prijašnja dva završena postupka Hrastov je bio nepravomoćno oslobođen krivnje, ali je Vrhovni sud prije točno tri godine (drugu) oslobađajuću presudu ukinuo i vratio predmet na ponovno suđenje.
U danas pročitanoj optužnici se navodi da je Mihajlo Hrastov 21. rujna 1991. oko 21 sat u Karlovcu, dok su u predgrađima Rakovcu, Mostanju i Logorištu pripadnici MUP-a i Zbora narodne garde RH odbijali napade aktivnog i rezervnog sastava JNA na grad, kao pripadnik posebne postrojbe karlovačke Policijske uprave (nakon primitka zadatka da sa svojom grupom čuva i sprovede u prostorije PU-a skupinu vojnika koji su predali oružje dolaskom na Koranski most), iako nije bio izravno ugrožen njegov život i životi drugih policajaca, najprije iz mitraljeza marke "ultimax" pucao u vojnike. Pri tome su zbog mnogobrojnih strijelnih rana glave, trupa i udova umrla trinaestorica vojnika i ranjena još dvojica, od kojih je jedan Svetozar Šarac.