Podsjećajući kako po empirijskim istraživanjima povjerenje u institucije se smanjuje, a povjerenje hrvatskih građana jednih u druge na veoma je niskoj razini, Baloban u kolumni "Preuzeti odgovornost ili pobjeći od 'svijeta'", tvrdi kako hrvatsko društvo sve više nalikuje na dobro režiran film na temelju scenarija koji je pisan dijelom u Hrvatskoj, a dijelom dirigiran izvan nje. Zato je sve važnije pitanje što mogu učiniti vjerske zajednice, posebno Katolička crkva u Hrvatskoj, dodao je Baloban.
Nakon 90-ih godina XX. stoljeća, kad su unutar hrvatske Crkve bila "širom otvorena vrata" suradnji vjernika laika u Crkvi i utemeljena spremnost pomoći kršćanima, katolicima da ostvare svoje poslanje u hrvatskom društvu, kako navodi, zadnjih godina naslućuju se određene promjene i na organizacijsko-crkvenoj i na teoretsko-teološkoj razini.
"Kao da smo se u crkvenim krugovima umorili u 'mukotrpnu dijalogu' te gubimo strpljenje u interdisciplinarnoj suradnji na znanstvenoj razini", napominje i dodaje kako se na organizacijsko-crkvenoj razini glavni doprinos hrvatske Crkve razvoju hrvatskoga društva vidi u uspostavi katoličkih obrazovnih i medijskih ustanova.
Smatra, međutim, da bi bila velika povijesna pogrješka olako se povući iz javnoga prostora koji je u slobodnoj hrvatskoj državi omogućen kršćanima i Crkvi. "Bio bi to bijeg od odgovornosti za sadašnji trenutak koji je bitan za razvoj hrvatskoga naroda i hrvatske Crkve. Kršćaninu nije mjesto samo u sakristiji nego i izvan nje, posebno u raznim oblicima društvenoga života", tvrdi Baloban.