U razgovoru u Galeriji Klovićevi dvori sudjelovali su slikar Đuro Seder, skladatelj Berislav Šipuš i redatelj Antun Vrdoljak, a vodio ga je, kao i svake godine, fra Frano Prcela.
Ti razgovori se u organizaciji Hrvatske dominikanske provincije, održavaju od 2001. godine na početku korizmenog razdoblja, prateći neki umjetnički događaj - ove godine to je u Klovićevim dvorima jučer otvorena izložba slika Đure Sedera, koji istražuje mogućnosti slikarske interpretacije duhovnog sadržaja, Kristov život, muke i smrt.
Seder smatra kako umjetnost mora biti autonomna od tema, ideologija pa čak i religije, a dopadljivost je, drži "stalna kušnja svakom umjetniku".
Lijepa slika u sebi nosi istinu, a dopadljiva slika karikatura istine, kazao je Seder. Ocijenio je kako je dopadljivost velika nevolja naše Crkve, koja bi se, kako je rekao, trebala riješiti sladunjavosti iz crkvenih objekata.
Šipuš je upozorio kako ima velikih glazbenih djela koja u našim crkvama još nemaju prostora. Po njegovu mišljenju živimo u vremenu u kojem dopadljivo može ali i ne mora biti negativna kategorija.
"Onaj tko se ozbiljno bavi umjetnošću bavi se sobom", rekao je Šipuš, dodavši kako je umjetniku potrebna istina ali i igra.
Govoreći o filmu, Vrdoljak je rekao kako bi valjalo razlikovati pojam dopadljivosti od prihvaćanja, bez kojeg, kako je rekao, ne bi moglo biti razvoja filma. Ocijenio je kako je hrvatska kinematografija 90-ih zanemarila taj kriterij, što je, kaže, uništilo gledanost domaćeg filma.
Sudjelujući u raspravi, provincijal hrvatskih dominikanaca fra Iko Mateljan je ustvrdio kako su umjetnici, zbog toga što Crkva nije imala dovoljno novaca, uglavnom sami financirali Crkvu. Vrijeme se promijenilo pa Crkva sad može biti naručitelj umjetničkoga djela, rekao je.