Papon je bio uspješan poslijeratni političar koji je čak postao i ministar prije nego što ga je sustigla prošlost.
"Maurice Papon umro je 17. siječnja 2007. u 16.00 sati", rekao je njegov odvjetnik naglasivši da "nekadašnji ministar nikad nije prihvatio presudu od 2. travnja 1998. na sudu u Bordeauxu", javlja France Presse.
Papon je u četvrtak bio na operaciji srca, a u subotu je umro u privatnoj klinici kraj Pariza.
Osuđen je 1998. na deset godina zatvora zbog suučesništva u zločinima protiv čovječnosti. Na presudu se žalio i pobjegao u Švicarsku, ali švicarska ga je policija uhitila i predala francuskim vlastima.
U zatvor je otišao 1999., a rujna 2002. pušten je zbog lošeg zdravlja.
Njegovo je suđenje, javlja Reuters, suočilo Francusku sa stvarnošću francuske suradnje s nacističkim okupatorom, a tu je stranicu povijesti Francuska zatvorila odmah nakon rata i njome se počela baviti tek desetljećima poslije.
Papon je 1942. imenovan glavnim tajnikom jugozapadne pokrajine Gironde i bio je na čelu tzv. službe za židovsko pitanje.
Papon je tvrdio da tada ništa nije znao o holokaustu, a svojim se položajem služio u korist Pokreta otpora. Izbjegao je poslijeratne je čistke kolaboracionista i postupno se penjao u hijerarhiji francuske desnice.
Prvo je 1947. imenovan glavnim upraviteljem Korzike, zatim je 1954. postao glavni tajnik francuskoga protektorata Maroka, a od 1958. devet je godina bio šef pariške policije.
Kad se alžirski rat za nezavisnost prelio i na Francusku, njegovu su karijeru obilježile arapske demonstracije u listopadu 1961. Policija je prema njegovoj naredbi premlaćivala prosvjednike, a rijeka Seine izbacivala je trupla desetaka Alžiraca.
Ni to ga nije spriječilo da u lipnju 1968. kao degolistički zastupnik uđe u parlament. Pod centrističkim premijerom Raymondom Barreom 1978. postao je i ministar za proračun.
Problemi su počeli kad je u svibnju 1981. satirički tjednik Le Canard Enchaine objavio ratne dokumente s Paponovim potpisom i naredbom o slanju stotina Židova u tranzitni logor Drancy u predgrađu Pariza, odakle su mnogi poslani u Auschwitz.
Njemačke su ga vlasti, pokazalo se, hvalile kao pouzdana i sposobna suradnika.
U siječnju 1983. osuđen je za zločine protiv čovječnosti nakon što su tužbu podigli odvjetnik koji je zastupao obitelji deportiranih i francuski lovac na naciste Serge Klarsfeld.
Pravni problemi i drugi prekidi, osobito zbog hospitalizacija, doveli su do toga da prođe punih 14 godina do početka suđenja Paponu u listopadu 1997. To je najduže suđenje u francuskoj poslijeratnoj povijesti.
Papon je 2. travnja 1998. proglašen krivim zbog suučesništva u zločinu protiv čovječnosti, a zbog svoje uloge u organiziranju transporta 1.560 Židova u tranzitni logor Drancy. Osuđen je na deset godina zatvora.
Do kraja je tvrdio da je nedužan, ali nije uspio dobiti obnovu procesa.